Nova Istra

103 Željka LOVRENČIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA telja izazivaju posebno djelovanje: strah, užas ili, pak, radoznalost. Osnovni je uvjet fantastičnog čitateljeva neodlučnost, drugi uvjet neodlučnost lika, a treći njihovo poistovjećivanje. U fantastičnu se književnost bježi i radi kritike Katoličke crkve te proturječja zakonima stvarnosti. Fantastična književnost pomaže piscu preobraziti vrijeme, prostor i samoga sebe te otvoreno progovoriti o ponekad nezgodnim temama. Teme fantastične književnosti Prema Todorovu, teme fantastične književnosti dijele se na JA- i TI-teme. JA-teme obično se javljaju u pričama koje počinju kao realističke, a onda se dogodi nešto natprirodno: preobražaj u drugo biće, postojanje natprirodnih bića koja nadokna- đuju nedostatak uzročnosti, umnožavanje i rascjep ličnosti (Hoffmannova Princeza Brambila ), preobrazba vremena i prostora. JA-teme mogu se objasniti kao različite obrade odnosa između čovjeka i svijeta. Važnu ulogu u prodoru u čaroban svijet imaju pogled, naočale i zrcalo. Ti se elementi uvijek javljaju kad junaci priče trebaju proturječiti zakonima stvarnosti i zakoračiti prema natprirodnom. TI-teme, pak, naglašavaju odnos čovjeka i njegovih želja. Zahvaljujući njima, slobodno se opisuje seksualnost, ovladanost junaka željom, homoseksualnost, ne- krofiliju, ljubav više od dvoje, okrutnost i nasilje. Fantastično omogućuje prekora- čenje izvjesnih granica i progovaranje o onome o čemu se ne bi moglo govoriti na realističan način. Peter Penzolt spominje natprirodno u njegovoj društvenoj funk- ciji: „za mnoge pisce natprirodno je samo izgovor da mogu opisati stvari koje se ne bi usudili spominjati u realističkim terminima.“ U današnje doba ne trebamo fantastičnu književnost kako bismo izrazili svoje žudnje – davno ju je zamijenila psihoanaliza – i autori XX. stoljeća rado su pose- zali za fantastikom. Primjerice, zar nije Kafka u svome Preobražaju sve nenormalno prikazao kao nešto obično i i sasvim normalno? Fantastika i hispanoamerički roman Kad govorimo o fantastici u književnosti XX. stoljeća, nikako ne možemo zaobići pripadnike tzv . latinskoameričkog booma . Upravo su oni ponovno skrenuli pozor- nost na fantastiku koja postaje sastavni dio magijskog realizma koji je proslavio hispanoameričku književnost dvadesetoga stoljeća. Ta književnost, koja se dijeli na tri razdoblja (kolonijalno doba, doba republike i suvremeno doba) i koja se razvijala u teškim uvjetima zbog ratova za oslobođenje te političkih i gospodarskih nesigurnosti, puna je fantastičnih elemenata koje može- mo pronaći već u djelima plemena Maya, Inka i Asteka. Primjerice, na jeziku Maya napisana su djela Chilam Balam i Popol Vuh s pričama, himnama i religioznim