Nova Istra

102 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Željka LOVRENČIĆ Fantastična književnost Fantastika (od grčke riječi fantasticós – onaj koji je sposoban razmišljati) je ponikla iz duboke mitske i religiozne svijesti te preko narodne predaje i legendi ušla u knji- ževnost. Fantastična književnost javlja se na samome početku pisane književnosti. Ilijada , Odiseja , epopeje, junačke pjesme i srednjovjekovna književnost prepuni su fantastičnih elemenata – opisa čuda i nestvarnih događaja. Bogovi i besmrtni liko- vi koračaju rame uz rame uz junake „od krvi i mesa“. Dobri i loši duhovi, vještice, uklete šume, osuđene duše, anđeli čuvari, prizori iz Apokalipse, čudovišta, sirene, groblja... udomaćeni su elementi u književnosti. I fantastično nasljeđe srednjovje- kovlja traje do današnjih dana. Možemo govoriti o dvjema vrstama fantastične književnosti: u„pravoj“ fantastič- noj književnosti vladaju nesklad i prenaglašenost apstraktnoga i nadvremenskoga, odnosno mističnoga. U njoj dolazi do otuđenosti i dehumanizacije. U znanstvenoj, pak, fantastici dolazi do prožimanja čudnoga, imaginativnog i iznenađujućeg te se tako popularizira tekovine znanosti i tehnike. Čak i pisci koji su se čitav život zaklinjali na vjernost socijalnoj zbilji, ponekad posežu za fantastikom. Primjerice, u razdoblju baroka elemente fantastike rabe Quevedo ( Los sueños ) i Shakespeare. UXVIII. stoljeću u Francuskoj se mnogi„oz- biljni“ autori zabavljaju pišući fantastične priče; Montesquieu, Diderot i Voltaire zbunjuju čitatelje prekrasnim fantastičnim pripovijestima. Sve je to zapravo uvod u pravu fantastičnu književnost koja se javlja u XIX. sto- ljeću pojavom romantizma. I romantizam i fantastična književnost odražavaju že- lju za bijegom, pružaju otpor znanstvenome i industrijskom napretku, nadahnjuju se legendama i tradicijom, oživljavaju folklor srednjega vijeka i gotski stil. Dok fantastika punu afirmaciju doživljava upravo u tome književnom razdoblju, u nadrealizmu teorijski je obrazložena. Književnom praksom potvrđuje se da je utemeljena na književnikovoj subjektivnoj i iracionalnoj sposobnosti da sam izmi- šlja, projektira i uređuje svjetove onako kako želi i zna. Umodernizmu, za koji neki smatraju da je oživljavanje romantizma (A.Álvarez, E. Carnod), ponovno se javljaju fantastični elementi kao što su okultizam, mitovi, simbolika, dualizam postojanja. U XX. stoljeću elemente fantastike nalazimo u djelima modernih pisaca širom svijeta: u francuskoj književnosti to su, među ostalima, Henri Bosco i Boris Vian, Nijemci Günter Grass i Michael Ende, Rusi Vladimir Nabokov i Mihail Bulgakov, Amerikanci David Salinger i Joseph Heller, Englez John Ronald Reuel Tolkien, Talijan Dino Buzatti, Čeh Jaroslav Boček, Hrvati Stjepan Čuić i Dubravko Jelačić- Bužimski, itd. Prema TzvetanuTodorovu, uvjeti su fantastičnog čudnovati događaji koji u čita-