Nova Istra

279 Inês LAMPREIA 3 , 13Portugal Dani u ronilačkom odijelu Ovo mi je peti dan. * 14 Koliko ću ih još provesti u žudnji sjedeći na ovoj nagnjiloj klu- pici? Moji su geni presavijeni tvojom slabošću. Ne sumnjam u to, ali duboko unutra jači sam od tvoje ostavštine. Da, proveo sam pet dana zureći u vrata tvoje kuće preko puteljka obraslog korovom koji probadaju osušene stabljike ljiljana, i tada... Divljina što se prostire sve do kuća ispod. Pet je noći prošlo otkad me je spopala nesanica. Kapci grebu oči i čujem slonovski dah koji sam zadobio težinom vlastita tijela i sjećanja. Ti si taj koji me muči noćima, ovima sada i onima vječnosti, sa zbunjujućim slikama, duh mi bacajući u agoniju te me, iznad svega, ispunjavaju sljepoćom koja mi, malo po malo, ograničava sposob- nost da raspoznajem što sam i što je sve ostalo u ovoj kući. Odavde, s ove klupe koja više nalikuje rovu, vidio sam tvoje susjede kako izlaze vukući djecu, vrećice u rukama na kraju dana; načuo sam kućanske rasprave, znam tko su, pogađam čak i kakvi zapleti uništavaju njihove savjesti. Znam poštara koji obilazi susjedstvo svako prijepodne; znam onog policajca koji trati vrijeme oko tri poslije podne dok „u službi” vozi ovuda 40 na sat. I djeca već imaju imena: Ivan, Emanuel, Andrija. A ti... ništa... Vani je muškarac u kaputu, sjedi na drvenoj klupi na kojoj je nekad sjedila gospo- đa Adelaide. Nisam vidio nikoga da sjedi ondje tako dugo pa mi je ovo čudno. Ipak, odavde, iz male kriške svjetla koju nisu prekrile zavjese, malo je što važno, jer sve je zatvoreno u ovu bocu usamljenosti. To sam ja: teglica usamljenosti i sjećanja. S ovog sam mjesta brojio oblake koji okružuju uvelo jesenje sunce. Ima ih po 3 Inês Lampreia rođena je 1979. godine u Lisabonu gdje i danas živi. Nagrađivana je autorica krat- kih priča s nekoliko objavljenih zbirki kratke proze. Kulturna je aktivistica i novinarka * Naslov izvornika: Dias no Escafandro . Prev. Ana Filipe, N. Grgorinić i O. Rađen.