Nova Istra

278 KOD MARULA 2014 ı 2015. za poslije, kada nakon njene smrti pepeo stave u drveni pješčani sat, prema oporuci. Tako da se vječno može kretati na mom stoliću. Kreni duljim putem kroz život Što ako me grad napusti? Ili mogu poput olovke pasti iz njegova unutarnjeg džepa, izgubiti od ulica koje se ponavljaju? Trebam li skrenuti s autoputa i zakoračiti na zemlju? Potražiti most ili obale? Prestati piti i opet početi? Ispariti poput hrpe gnojiva. Kako ga čuvam: tucanik; zubi u ustima, automobilski brisač moj je stijeg. Rasipam prljavi pijesak ispod pazuha poput slona, mažem maslac u kosu, velikodušno odlazim kako bih se izgubio na mjesečevu ramenu. Tko još želi ući u šumu kako bi tražio tajanstveni prolaz ispod korijenja, pronašao zvijezde u rupičastom siru od vlažna lisnatog pokrova? Tko se usuđuje petom iscrtati zemljovid u tlu da bi onda ipak nijekao put? Zatraži razgovore s kamenjem, izađi iz svojih stopa, kreni duljim putem kroz život. S nizozemskoga prepjevala: Romana Perečinec, Zagreb