Nova Istra

266 KOD MARULA 2014 ı 2015. „Karte Kopenhagena“ poslužile su kao prizma za istraživanje trenutne migracij- ske situacije s azilantima u Danskoj i Europi. Istražila sam na koji način funkcionira ili ne funkcionira imigracijsko-azilski sustav u Danskoj. Tema azilske politike stav- ljena je u kontekst urbanog prostora. Pokušala sam pronaći odgovore na sljedeća pitanja: Kako funkcionira umjetnost kada ju se stavi u političku arenu i kada ju se optereti snažnim socijalnim pitanjima? Kakvo se znanje stvara angažmanom ljudi koji se nalaze u društveno marginalnoj poziciji? Kako se to znanje može iskoristiti u širemu društvenom kontekstu? Vodič predstavlja mapiranje priča o gradu, priča koje nisu lako dostupne i koje nemamo priliku često čuti. Riječ je o prvome vodiču za Kopenhagen koji je istodob- no tiskan na trima jezicima: arapskom, danskom i engleskom te se već time legitimi- ra kao važan segment alternativnog portreta ovoga grada. Kopenhagen, glavni grad Danske, danas ima 1.25 milijuna stanovnika. Centar grada uključuje kvartove kao što su Østerbro, Vesterbro i Nørrebro među kojima se nalaze otmjeni, moderni i multikulturani dijelovi. Voda je važan dio identiteta grada: na jednoj je strani more, u središtu su kanali te jezera koja graniče s naseljima u samom središtu. Zimi je grad siv, hladan i mračan, dok je ljeti zelen, živahan, sunce tada zapada tek u 22 sata. Kopenhagen je grad u kojemu je jako skupo živjeti. Upravo stoga trebalo je naći načina da ga približimo onima koji si ga ne mogu tako lako priuštiti, ali koji baš i nemaju drugog izbora. Projekt je započet 2012., kada sam prvi put srela Maj Horni i kada smo zajedno otišle do mjesta gdje je bilo moguće saslušati probleme azilanata, naime u umjetnič- ku kuću Trampoline House. Azilanti u toj kući mogu dobiti pravni savjet, medicin- sku pomoć, nude se tečajevi danskoga, engleskoga i arapskoga jezika, postoji čak i radionica stripa, tu su i tečajevi joge, frizeraj, klub za žene, restorani. Svakog petka navečer organizira se zajednička večera na koju dođe puno namjernika, veselo je, ima i glazbe. Stotine ljudi tjedno prolaze ovom kućom. Vode je umjetnici Morten Goll i Tone O. Nielsen, koji su još 2009. zajedno započeli projekt pod nazivom Asylum Dialogue Tank u sklopu kojeg su posjećivali različite kampove za azilante i skupljali podatke te ih ponudili kao podlogu za poboljšanje uvjeta života u kampovima. Ono što su, međutim, shvatili bilo je da ljudi zapravo trebaju bijeg iz kampova: mjesto gdje se mogu osjećati kao „normalni“ građani. Tako je nastala kuća Trampoline koja je u studenome 2015. proslavila peti rođendan. Maj i ja htjele smo doprinijeti. Počele smo se tamo pojavljivati zajedno, uvijek noseći kartu grada i olovku-dvije. Namjera nam je bila motivirati ljude da krenu govoriti o mjestima u gradu, koja bi željeli preporučiti ljudima koji su se našli u sličnoj situaciji. To se uskoro dogodilo. Bilo je zanimljivo vidjeti kako se preporuke ljudi razlikuju. Inače, u kampovima za azilante govori se mnogo različitih jezika pa