Nova Istra

267 KOD MARULA 2014 ı 2015. informacije često zapinju, kao da ne mogu prijeći preko jezičnih i kulturnih barijera. Život u kampu težak je. Razgovarala sam s ljudima koji su tamo živjeli i do sedam godina čekajući razrješnje svoga statusa. Na vrlo malome prostoru traumatizirane izbjeglice dijele svoje probleme i čekaju da prođe vrijeme. Ljudi su pod velikim stre- som i uplašeni za budućnost. Često pobolijevaju i depresija je vrlo raširena. Statisti- ke pokazuju kako su u kampovima doze liječnički prepisanih antidepresiva i lijekova za ublažavanje boli iznimno visoke, baš kao što je nadprosječno visok broj pokušaja samoubojstva.Problem s kampovima je i taj da onemogućuju normalan život, smje- šteni su u ruralnim zonama izvan naselja, ljudi su izolirani i zapravo odvojeni od društva. Uz to, tražitelji azila ne smiju raditi pa su prisiljeni živjeti u stanju stalnoga siromaštva (nedavno je donesen zakon koji tražiteljima azila omogućava da rade, ali prije pronalaženja posla, moraju potpisati ugovor u kojemu stoji kako će, u slučaju da na njihovu molbu za azil stigne negativan odgovor, morati napustiti zemlju; ljudi se boje potpisati takav ugovor iz straha da će biti vraćeni u zemlju iz koje su došli). Cilj našega projekta bio je pomoći upravo tim ljudima, onima koji nemaju novca, da se snađu i prežive u gradu. Živimo u vremenu s najvećim brojem ljudi u pokretu od Drugoga svjetskog rata – više od 50 milijuna ljudi napustilo je domove. Neki moji sugrađani kažu da ne možemo ponuditi azil svima. Ali zajedno sa suradnicima ističem da moramo ponu- diti bolje uvjete života ljudima koji čekaju procesuiranje zamolbi za azil. Da nam ti ljudi više nisu bolesni i traumatizirani. U Danskoj i, nažalost, u cijeloj Europi u po- sljednje vrijeme, a kao posljedica terorističkih napada, snažno je u medijima i politici prisutna negativna retorika usmjerena protiv stranaca i izbjeglica, pa su protuislam- ska raspoloženja sve očitija. Budućnost u ovome kontekstu ne izgleda privlačno. Vrijednost projekta „Karte Kopenhagena” jest u tomu što senzibilizira javnost za za snošljiviji i drukčiji pogled; ujedno, u projekt je uključeno mnogo različitih glasova te su tako postavljeni okviri za sukreaciju i otvoreno vlasništvo. U projektu je sudjelovalo između 60 i 80 ljudi. Vodič ima 146 stranica. Na prvoj stranici nalazi se velika presavijena karta koja se može raširiti. Slijedi deset tematski različitih poglavlja, svako sadrži kartu i kazalo. Karte su napravili likovni umjetnici što cijelom projektu podiže vrijednost ručno učinjenog umjetničkog predmeta. Listajući vodič, čitatelj može pronaći obavijesti na tri jezika o povoljnim restoranima i kafićima, s istaknutim cjenicima i radnim vremenom kao i komentarima posjetitelja o pruženim uslugama, tu su obavijesti o trgovinama, parkovima i zelenim površinama. Tko ima djecu, ovdje ćete saznati gdje su sigurna mjesta za igru. Također, tko voli plesati ili slušati glazbu, tko voli likov- nu umjetnost, prvu informaciju naći će u vodiču. Nezaobilazne su adrese frizeraja i kozmetičkih salona, upute kako od azilantskog kampa doći do centra grada te,