Nova Istra

238 OGLEDI I ZAPISCI Vanesa BEGIĆ jeva zdravo za gotovo“. Zato valja vjerovati da tako kvalitet- ni prijevodi vrlo kvalitetnih djela mogu barem donekle popraviti takvo stanje, i učiniti prevoditelje vidljivima, pravim suautorima djelâ koja (su)stvaraju za- jedno s piscima, osobito s pjesnicima. U Pešordinoj poemi isprepliću se knjkiževne reminiscencije iz svjetske li- rike i judeokršćanske tradicije s Bašćan- skom pločom kao narodnim, hrvatskim nacionalnim simbolom, ali i simbolom zaštite, sigurnosti i slobode. „U doba kada se sve upinjalo da satre i jezik, i rod, i tradiciju, i duh, i svetost korijena, i kršćanske vrjednote, Mile Pešorda grabi iz tisućstoljetne hrvatske riznice i ispisuje svoju Bašćansku plo- ču nastojeći dokučiti njezin ‘tajnopis’ – kako ju je imenovao Franjo Rački – i smješta ju kao zaseban ciklus u zbirku ‘Orfički fragmenti’ (1987.)“. Osamnaest godina poslije vraća se njezinoj tajnovitosti, dopunjuje ciklus s „novih sedam pjesama te ju u ‘Hrvatskom slovu’ 2006. objavljuje kao poemu za koju je dobio nagradu‘Dubravko Horvatić’“, zapisao je Božidar Petrač u kritičkome osvrtu. Akademik Paljetak u pogovoru piše da je autor, prema vlastitu priznanju, ukrižen u riječi. „Sam je, dakle, i križ i razapet je na taj križ, prinosi se za žrtvu uskrsnuću sveopćega smisla riječi, što ih kao tisućljetno pismo na izvoru štije“, napominje Palje- tak dodajući kako je posrijedi knjiga od riječi za tišinu te se iz nje čuju samo glagoli hrvatskih tišina. Prvo izdanje knjige „Baščanska ploča – Poema“ objavila je zagrebačka naklada „Alfa“ 2008. godine. Kritika ju je, između ostaloga, ocijenila kao svojevrsni poetski putopis u dubine prošlosti hrvatske duše, ali i njezine fizičke širine, koje nadilazi svojim poetskim govorom. „Imenice glagolima prepuštaju svu radnju poeme, unutarnju dinamiku, same se pak hermetiziraju, sažimlju, osamljuju u grozdovlje bez spojnica, ne osjećaju ih po- trebnim, jer za podlogu imaju tajnopis svete Bašćanske ploče. Ona im je etalon, tekst koji ih dešifrira da bi ih zatim prekodirao po zakonima nove hermeneutičke šutnje“,