Nova Istra

235 Goran FILIPI OGLEDI I ZAPISCI i Jakova s otoka, i zaziva Boga, dvanaest apostola, četiri evanđelista i svetu Luciju da prokunu onoga koji bi se to svjedočanstvo drznuo osporiti. Dobro- vit nastavlja, u svom dijelu kaže kako je on sa svo- jih devetero braće sagradio tu crkvicu u doba kneza Kosmata koji je vladao cijelom krajinom. Naravno, nisu oni sukcesivno ispunjavali pluteje. Akademik Branko Fučić misli da je postojao nekakav kartu- lar (tekstovi bi u tom slučaju bili stariji od same ploče!) koji je onda netko dao prepisati u kamen, valjda da traje, i imao je, kako vidimo, pravo, jer do- ista taj kamen traje i trajat će! Sve u svemu, kako rekoh, jedan vrlo banalni tekst koji zrcali vječnu temu čovječanstva, neutaživu želju za posjedova- njem, pisan još neustaljenim hrvatskim jezikom s primjesama crkvenoslavenskih elemenata koji na- lijegaju na mjesni govor, prepliću se i gramatike i leksik obaju idioma. Usput, i Talijani duguju rođendan svoga jezika jednom sličnom pravnom do- kumentu iz 960. godine, gdje također svjedoci tvrde kako neka zemlja od davnina pripada benediktinskom samostanu. Ni oni ne znaju ime pisara koji ih je uveo u povijest. Još jedna nepravda! Sličnih dokumenata ima na tisuće po našim općinskim i gradskim arhivima i da netko danas izdvoji koji od njih, doveli bismo u pitanje njegovu prosudbu i razum, dakako. Bašćanska je ploča nešto drugo. Ona nam govori da smo imali kralja, da smo pisali i to vlastitim pismenima jako dugo jer da taj proces nije trajao, ne bi nam ploča svjedočila o promjeni slovnoga sustava s težnjom za pojednostavljivanjem kako bi se još lakše i više pisalo, govori nam da smo imali i jezik koji je doveo do onoga što danas zovemo hrvatskim standardom, a koji nam omogućuje da bez većih problema razumijemo tekst Ploče, da smo dakle i mi baštinici i toga krčkog govora drevnih opata, govori nam kakva su nam bila imena, imena koja danas doduše rijet- ko nadijevamo svojoj djeci. Pešorda se našao usred toga kamena, u sveukupnoj zajednici hrvatskoga naro- da, i bivšoj i sadašnjoj i budućoj i stihovima pokušava pronaći svoje mjesto, smisao supostojanja u toj zajednici koja je vidljiva u svakoj strofi. On je u taj kamen utkao sve misli i primisli, sva mjesta na kojima je boravio i boravi, Luko Paljetak negdje je prepoznao i Pariz, ja nisam, ali ja sam u Parizu bio samo jednom, Biletić mi je svjedok, bili smo skupa, pa nisam baš najmjerodavnija osoba, ali našao sam ja i neka Mile Pešorda