Nova Istra

233 Ines CERGOL OGLEDI I ZAPISCI kroz tijek pjesnikove mirne ruke mimo hridi sigurno do ušća. Hoćemo li svatko svo- jom rijekom živi stići do Jadrana, do slike izvan okvira Križnoga puta? Hoćemo li još uvijek znati, kako u Baškoj tako i u Kopru, Ljubljani, Zagrebu, Splitu... razaznavati pradavne poruke vlastite biti, ugraditi ih u svoje snove, svoja snivanja, svoj identitet? Jer – čovjek bez korijena prepušten je na milost i nemilost svakakvim nasiljima i na- silnicima. Takav čovjek postaje roba koja se može kupiti, uporabna tvar za punjenje nezasitnih bezdana jeftine ugodnosti, bezdana smrti, jer kultura se nihilizma može usidriti samo tamo gdje nema povijesti, gdje nema identiteta, gdje nestane osjećaj za stvarno, pravično, lijepo, dobro, sveto... Bašćanska ploča, kako u Baškoj tako i u Pešordinoj knjizi, ostaje simbolom iden- titeta koji nas zove u život, u dijalog s jezikom, sa sobom, sa sučovjekom i svijetom. Kao simbol identiteta ona je ujedno i temelj slobode jer čovjek je utemeljen u Riječi („U početku bjaše Riječ...“ /Jn 1,1/ ili kako je zapisao pjesnik: „ Jedini dar / Bit će puku okrenut / Sloboda oltar “ (XXII.). Sa slovenskoga preveo: Goran Filipi, Medulin (Pula)