Nova Istra

230 OGLEDI I ZAPISCI Ines CERGOL identiteta, na hrvatskom je prostoru spomenik samobitnosti Bašćanska ploča (zapis klesan glagoljicom iz crkvice sv. Lucije u Baški na otoku Krku) iz manje-više istoga vremena. Više od toga, kao i Brižinski spomenik, i Bašćanska je ploča već pokušaj umjetničkog oblikovanja riječi: ( Ja) U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir kralj hrvatski u dane svoje Svetoj Luciji. I svjedoci: župan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Pribineg, ovaj poslanik u Vinodolu, Jakov u otoku. Da tko to poreče neka kune ga Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Da tko ovdje živi neka moli za njih Boga. Ja, opat Dobrovit zidah crkvu ovu i sa svoje braće devetoricom u dane kneza Kosmata koji je vla- dao svom krajinom. I bješe u te dane Nikola u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno. Pešordina poema Bašćanska ploča , monolitna strukturalna cjelina sastavljena od ritmizirane proze Gospa koju čekam kao predgovora, 25 pjesama i Zaslova – Latin- ski sonet, za Ivana Pavla II. , sadržajno, idejno, po motivu i riječima utemeljena je na tom pradavnom glagoljskom spomeniku. Iz njeg niče i u nj se vraća uspostavljajući vlastiti prostor i vrijeme i jezik kao dio identiteta, nacionalnog i duhovnog. A elegična se perspektiva poeme, naglašena sintagmama poput: sjaj beskućnika , grumen straha , netko je podigao ruku , ploča se umiva u krvi, netko je progutao plamen , zmije piju naša čista sunca , zaklana ptica , domaći klač , isplakani križ... , pretvara u živu riječ opstojnosti, ufanja i iskupljenja. Baščanska ploča, poema sinonim je Križnoga puta – puta patnje, koja u sebi krije plastične slike bezgranične ljepote ustrajanja i ufanja: pad pod križem i opetovano dizanje, susret s Majkom, Šimun Cirenac po- maže nositi križ... Poema je na taj način prožeta snagom nade i opstojnosti koju pje- snik iz jezika i na jeziku vraća u prvotno stanje: kamen ima ljubav neba, jednostavno (dok odasvud mrkne)... biti, to je Djelo / Ljubavi (izgnane i moćne) / Što jezikom se znani // Jezikom sviće, na izvoru ka izvoru.../ U / Sred / Svjetlosti Svijeta ..., s opti- mizmom koji je u europsku kulturu donijelo kršćanstvo. Zaključni je pak sonet već slika izvan Križnoga puta, slika pobijeđene Smrti: u zadnjemu stihu lirski se subjekt u potpunosti podari Ustalome. Ujedno, Latinski je sonet zaključna oda jeziku, vlas- titome hrvatskome, a ujedno i bilo kojemu materinskom jeziku, jer je baš svaki od