Nova Istra

219 Đuro VIDMAROVIĆ OGLEDI I ZAPISCI 6 srebrnih svijećnjaka sa glavnog oltara Bogorodičinog hrama na Prčanju koji su nastali topljenjem 2.000 srebrnih ex-voto pločica 1862. godine (...) Time zavjetni darovi ( ex-voto ) potvrđuju puteve jedne autentične vjere ljudi u Boga, u Hrista, Bo- gorodicu i svece koja je nalazila svoje najuzvišenije poštovanje u dubokoj narodnoj vjeri, bogatoj u raznovrsnosti svoj izražaja. (...) Ova izložba predstavlja samo mali dio istorijskog i umjetničkog naslijeđa pomorstva u Boki kotorskoj. Željeli smo da ga predstavimo i van Kotora i Boke jer na to nas upućuje socio-kulturni identitet naših prostora, koji treba približiti budućim generacijama, koje treba da nastave put dobre i plodonosne saradnje, ne samo u domenu kulture, već i u drugim sferama života Zagreba i Kotora, kao i dvije institucije – Muzeja za umjetnost i obrt i Po- morskog muzeja Crne Gore“. Navedene riječi pripadaju tipičnom političkom vokabularu i daleko su od sadrža- ja, kulturno-povijesnog i identitetskog značenja izloženih eksponata. Autorica kao Crnogorka (čiji etnonim poštujem!) čini pogrešku prešućivanjem i zabacivanjem hrvat- skog etnonima. To djeluje vrlo neugodno, čak nepristojno. Već i prvoj rečenici koju smo citirali ona naglašava važnost zavjetnih pločica kao darova Boke kotorske. Naveden riječi znače sve i ništa bez pripadajuće kulturološke i etničke dimenzije. Takvi darovi mogu pripadati svakome od etnosa koji žive u Boki kotorskoj. U istom tonu je i nje- zina sintagma o umjetničkom naslijeđu pomorstva u Boki kotorskoj, koja upućuje na socio-kulturni identitet „naših pomoraca“. Ovdje se vidi prešućivanje etnonima jer navedena fraza „naši pomorci“ može značiti jedino„crnogorski pomorci“ ili mož- da „jugoslavenski pomorci“. Možda europski pomorci? Gospođa Mileva svojom terminologijom upućuje čitatelja i na pravoslavnu pri- padnost zavjetnih darova. „Bogorodičin hram“ nije katolički naziv, već pravoslavni. Nemamo ništa protiv toga lijepog naziva kada on ne bi potirao vjersku pripadnost, a time i etničku pripadnost Hrvata čije se kulturno blago izlaže. Jednako tako autori- ca govori o„autentičnoj vjeri ljudi u Boga, u Hrista, Bogorodicu i svece“... kao sastav- nom dijelu„duboke narodne vjere“. Cijela ova formulacija potire hrvatsku i katoličku dimenziju izložbe, a time i činjenicu o pripadnosti izložaka. Možemo postaviti i pitanje: koja je to „narodna vjera“? Koristiti ovakvu frazu u tekstu sa znanstvenim ambicijama i s odgovornog mjesta znači politički govor pretpostaviti istini. To je i nepoštivanje Hrvata u Boki kotorskoj. Drugi prilog u katalogu koji predstavljamo napisao je bivši čelnik „Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809., Zagreb“ dr. Josip Gjurović. Nažalost, i ovaj ugledni Hrvat iz Boke kotorske u svom tekstu krije i zabacuje ime naroda kome pripadaju izlošci. Zagrebački Hrvat iz Boke kotorske, slikar i književnik Željko Brguljan napisao je vrijedan prilog, zapravo studiju, pod nazivom„Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca