Nova Istra

205 Dragutin LUČIĆ LUCE EKSKLUZIVNO „jednoj jedinoj – znanosti povijesti“ (ili Hegelovoj apsolutnoj znanosti), kao „znan- stvena tehnika“/„tehnička znanost“, koja se, kako se obrazlaže u fusnoti br. 59,„proši- ruje do granice epohe i sabire u ‘središtu kruga ’, te je u ‘neprestanoj vrtnji’, jest ‘sabrana bit spravljanja svega za operativni zahvat-uvid po pravilima mišljenja-računanja’“ 8 . Tehno-logika, koja je zauzela mjesto metafizike, proglašava se u slijedu iste matrice mišljenja za srž mito-logike, a ova pak sa svoje strane zauzima mjesto svojevrsnog na- uka o njezinoj logici, nauka o njezinoj istini, ako se u klasičnom smislu uopće o tomu može govoriti. Tehnologika kao Mitologika Ako je mito-logija u Platona postala, kako se uobičajilo tumačiti, „filozofijskom“, onda je u ovom tehno-logičkom univerzumu, na osobit i osobeni način postala „znanstvenom fantastikom“, kao „anticipiranje“, „nesvjesna obradba“ 9 – dakle pred- rasudno (ili moguće post-umno) „priređivanje“ bića kao takvog i u cjelini za onaj „zahvat-uvid, po pravilima mišljenja-računanja“: mito-logika . Ironija (metafizičke) sudbine, odnosno iskustva bitka učinit će mogućim da se, ukoliko se zaboravi na različite naravi starogrčke i novovjekovne fantazije, dvije disparatne istine mitologije i mitologike opredijele potpunoma istim riječima kojima je to učinio Schelling u po- sthumno objavljenim predavanjima o filozofijii religije i mitologije, kazujući istinu mita, kao : in actu – de potentia ! Pa premda se Sutlićevo pronicanje smisla i besmisla mito-logike, uz Hegela oslanja, među ostalim, na Schellinga, Kerényija, Volkmann- Schlucka..., koji su po njemu duboko filozofijski promislili mit, te premda govori o „sjedinjenju“ „potencije“ i „akta“, štoviše rabi izraz „potencijalno-aktualno“, te spomi- nje„istinu koja se pokazuje i povlači“, za nj mit i logos – stoji u fusnoti 68 – nisu„dva paralelna oblika govora (Sprache)“, nisu „dva načina kazivanja“, što ga opunomoćuje da s onu stranu„prosvjetiteljsko-pozitivističkog lučenja znanosti-tehnike od mita“ 10 (u čemu se mora nahoditi i Marx), „bit“ mita protumači „van njegovih historijskih verzija“ 11 , te može donijeti pravorijek: „ Mythos (u obuhvatnom značenju riječi) jest tehničko spravljanje-računanje na kojem se temelji svako suvremeno mišljenje, či- njenje i sačinjanje.“ Samo pod tom kondicijom moguć je onaj zahtjevani „monizam smisla“ vječnog ponovnog (samo)prevladavanja jednog te istog . Samo iz obzora ove matematikom infi- cirane „fantazije“, i na tomu će uznastojati – samo„aproksimativno“! samo„asimpto- 8 VSPR, str. 138. 9 VSPR, str. 142. i 147. 10 VSPR, str. 144. 11 VSPR, fusnota 68.