Nova Istra

204 EKSKLUZIVNO Dragutin LUČIĆ LUCE čineći od njega (iz Ništa) unutrašnji pokretač svog vječnog kruženja oko sebe za sebe... 5 “. Jer je nužno hoteći (žudeći) da tu prvu „životnu potrebu“, taj životni appeti- tus za samim sobom zadovolji na apsolutan način, svodeći vrijeme (kruženja) cirku- lacije – ako je tako nešto ikako moguće? ako je tako nešto uopće moguće? – na nulu , što će reći: u momentu ; što će reći: u „ beskonačno praznom “. Sutlić će u tomu zapaziti „tendenciju“ da se „promjenu učini suvišnom“! S pozivom na Hegelov Arbeit des Begriffs , ova će tendencija kao „djelatnost, čin“ biti opredijeljena kao „ona nečuvena, ona čudovišna moć negativnoga koja djeluje u okviru totaliteta, uspostavljajući taj totalitet i istodobno ništeći svaki njegov moment kao prelazan i prolazan“... U kojoj se do nerazlikovanja „ukida“ „razlikovanje ‘bitnog svijeta’ i ‘pojavnog’, onoga što doi- sta jest, što ima u sebi svoj vlastiti sastoj i postojanje, i onoga što se samo čini da jest i vječno je bivanje, promjena, me on 6 “. Na ovomu mjestu izgledno je, kako je to u nas već apostrofirao Ozren Žunec, o me-ontologiji . Je li moguće govoiti i o, takoreći, ne- koj inačici opipljivog, ontologijskog fikcionalizma ? Naziv tog utopijskog i ukronijskog , fragilnog , štoviše letimičnog eshatona nije summum bonum , nego nihilizam kao vječno ponovno prevladavanje jednog te istog . Tehnologika U tom spiralnom kretanju, poput zmije koja hoće „nadomašiti“ svoj rep, tjeranom apsolutnom ambicijom da postane kružnicom , samim njenim središtem , sadržan je neostvariv zahtjev za„izravnanjem računa“, što je drugo ime za ressentiment . Stoga se ona već spomenuta Ekonomija (s velikim početnim slovom) iz Grundrisse .., razot- kriva i kao ekonomiziranje ressentimentom, posvemašnjim „izravnavanjem računa“, što je samo druga riječ za osvetoljublje . Ova volja za „izravnanjem računa“, najprije sa samom sobom, hoće nemoguće, što nju amfibolički omogućuje, nagoneći je u sve više i više sebe same, „da se obnavlja u sve većoj utežnosti i rastežnosti 7 “, ne da- jući joj predaha, ne dajući joj da ne bude i kad bi (u rezignaciji) moguće htjela i ne biti?! Apostrofirana „svijenost istine“ kao „ odvijanje “, „ razvijanje “, „ dovijanje “, jedno u drugom„nadomašivanje“ i„nadmašivanje“ (Sutlić), kao kružno, ali„ spiralno “ gibanje, prinuđeno da bi osiguralo navlastiti opstanak, i kako se napominje, „monizam smi- sla“, na ispostavljanje „svog“ sadašnjega momenta iza i ispred sebe, i tako u nedogled, na putu je k onomu što će u hermeneutici Vanje Sulića biti sabrano u jednu jedinu riječ – naslov Marxovih latentnih nastojanja: tehno-logika ! Ta znanost, kako kaže, ni teorijska, niti primijenjena, što svoj pandan ima u onoj 5 VSPR, str. 260-261. 6 VSPR, str. 158. 7 VSPR, str. 148.