Nova Istra

190 EKSKLUZIVNO Vanja SUTLIĆ Vanja Sutlić NIŠTA NIJE TAKO REALNO KAO NIŠTA (X. predavanje – 30. travnja 1977.) Nietzsche, i ništa više Pokazali smo dosad da s onu stranu dileme jednog historicizma i jednog eterna- lističkog transhistorizma, temeljno pitanje povijesnog mišljenja o volji za moć , nije usmjereno na njezino intramundano funkcioniranje, nego na njezino mundano određenje, tj. da se pita što je zapravo volja za moć i što je zapravo svijet da može biti određen kao svijet volje za moć , te smo stekli uvid da se u samog Nietzschea zbiva svojevrsno metafizičko, ali i trans-metafizičko, meta-metafizičko mišljenje biti volje za moć kao negacije jednog apsolutnog dinamizma. Što još preostaje Nietzscheu kad odredi svijet kao volju za moć, u poznatom obratu iz aforizma 1067., u obratu koji glasi: „Diese Welt ist der Wille zur Macht – und nichts außerdem! Und auch ihr selber seid dieser Wille zur Macht – und nichts außerdem!“ Kad se pažljivo čita kraj ovog aforizma, koji je po mojem mišljenju Peter Gast s pravom smjestio na kraj svoje, kako neki hoće, kompilacije, pod imenom Wille zur Macht , tad se uviđa da to nije samo puki retorički obrat sadržan u onomu „nichts außerdem“ (ništa više), bilo da se tiče svijeta, bilo da se tiče čovjeka:„Taj svijet je volja za moć – i ništa osim toga! I vi sami ste ta volja za moć – i ništa osim toga!“ Naime, uviđa se, kad se pažljivo čita – ne kao zgodan retorički obrat – da je u ograničenju svijeta, u kojem ograničenju se svjetovnost svijeta uspostavlja, upravo odlučjuća riječ –„und nicht außerdem“ (i ništa više)! Svijet se sabire u zbivanje volje za moć i čovjek se u svojoj čovječnosti sabire u zbivanje volje za moć onda kad volja za moć zadobiva svoju konkretnu specifikaciju, svoju individuaciju s –„und nichts außerdem“ (i ništa više). Ako je razdoblje u kojemu je bit svega, osnovna crta svega, prepoznata kao volja za moć i bit čovjeka kao nadčovjek , ako se volja za moć zbiva kao vječno vraćanje jednakog , na osnovu kojeg zbivanja je nadčovjeku tek moguće kazati bezuvjetno Da sudbini tako određenog svijeta, te Nietzsche u svjesnoj refleksiji spram Spinozi-