Nova Istra

167 Barbara GRUSZKA-ZYCH NOVI PRIJEVODI a ti me podižeš povrh slijetališta plahte potom u kupaonici ljubav otječe u zatvorsko okno metalne rešetke umjesto u meni kružiš u tamnim obručima cijevi s pulsom autobusâ koji voze iznad glave Zakopčavajući naušnice (2000.) imala sam dvanaest ili trinaest godina vraćali smo se s roditeljima s ljetovanja prenatrpanim vlakom iza ponoći sam se probudila s glavom na ramenu mornara koji je spavao tata i mama sjedili su nasuprot uviđavno su se osmjehivali dopuštajući nježnosti koje su se odvijale pod njihovom prismotrom ali izvan našega vidokruga poslije sam razmišljala zašto mi nisu rekli da sjednem pokraj njih oni su vidjeli moj pogled u stranu crnokosog mladića i izazivali prvo upoznavanje topline muškoga ramena u zagrijanom odjeljku gdje je sve imalo jednako visoku temperaturu sada se stidim u njihovoj blizini držati se sa svojimmuškarcem za ruku nisam više djevojčica da moraju pogledom dopuštati naše nježnosti ali bi ipak bilo dobro sjesti u vlak i probuditi se na tvom ramenu pod njihovim dobrohotnim osmijehom nedužno tá ljubav nas ipak umirujuće njiše u ramenima kao vagon vlaka na pragovima koji se mreškaju nadolaskom sjećanja Zakopčavajući naušnice (2000.) pili smo tople napitke iz plastičnih šalica u provizornoj kavani sjemeništa ne priliči zavaliti se uz obrok kada svi oko tebe žive od stvari duha kojemu smeta tijelo visok, vitak profesor grčkoga potvrđujući izgledom