Nova Istra

163 Vitaliano BRANCATI NOVI PRIJEVODI je bilo sasvim blizu, tako da su gospoda prema Ninettinu uhu slala gotovo pa šum krila, ona je kazala Giovanniju: „Željela bih plesati!“ „Radi što želiš“, mrmljao je Giovanni kašljući da bi pročistio glas. „Nije ti krivo?“ „Ne, ne, nipošto.“ Malo kasnije približio se jedan Sicilijanac, koji se, nakon što je letimice pogledao prijatelje, naklonio uz sramežljivi osmijeh, istovremeno zločesti i molećivi. Giovanni se više nije mogao suzdržati i pohitao je jednom rukom ispod stola, uzeo ruku Ni- netti, koja se okrenula prema njemu, i šapnuo joj, bjelji od plahte: „S ovim ne! S ovim ne! Molim te.“ I tako je Ninetta rekla: „Umorna sam“. Gospodin je odstupio na najgori mogući način, kao da silazi niz stepenice una- traške, a Giovanni ga je slijedio pogledom, krajičkom oka, do mjesta gdje su ga čekali prijatelji, koji su ga zezali bockajući ga i smijući se. „Jesi li vidjela?“, upitao je Giovanni. „Nisam vidjela ništa!“, odgovorila je hladno. Na početku idućeg plesa jedan se visoki mladić, nehajan i zamišljen, nagnuo nad Ninettom. „S ovime da“, promrmljao je Giovanni. Žena je ustala, rastegnuvši se i namjestivši otvorenim šakama haljinu po boko- vima, a Giovanni je odlučio držati pogled na vlastitoj ruci, naslonjenoj na stolu, tijekom cijelog plesa, u čemu je i uspio. Tri je puta Ninetta plesala s tim gospodinom. „Čini mi se da je u redu osoba!“, komentirao je Giovanni dok su se vraćali prema hotelu. „Nije, baš je zločest!“, kazala je Ninetta. „Htio me poljubiti!“ „Otiđimo!“, kazao je Giovanni, ne uspjevši zatomiti bijes. „Otiđimo odmah!“ I tako su sutradan krenuli put Milana. Izbor, prijevod s talijanskoga i bilješka: Vanesa Begić, Pula O romanu i prijevodu: Don Giovanni in Sicilia , roman Vitaliana Brancatija, sadržajem je, ambijentacijom i portretima likova prilično stran današnjemu prosječnom hrvatskom čitatelju. Možda je najveća poteškoća kod prevođenja to kako čitateljima približiti jednu sredinu, kako pobliže