Nova Istra

125 Naomi SHIHAB NYE NOVI PRIJEVODI A bio je onaj veliki. Padao bi i padao danima. Ljudi bi iskapali aute kao krumpire. Kako ti je tamo otraga ? povikala sam, a on je rekao: Dobro, dobro sam , najsunčanijim glasom kojim je umio, i mislim da bih ga danas trebala voljeti više jer je imao taj običaj. Na vrhu smo se okrenuli i on se sanjkao, kormilareći konopom koji steže rukama u rukavicama. Ja sam se pokraj spoticala propadajući duboko, vičući: Ooo! Gle kako ide! kao da nam je lijepo. Samima na brijegu. Bilo je to najdublje što sam ikada išla u snijeg. Sada o tome mislim kada pogledam u papir ili tišinu između ljudskih bića. Strujanje nakupljenoga. Otac može mjesecima ne razgovarati sa sinom. Da može postojati mjesto tako hladno da te najmanji pomak spasi. Ooo ! Pljesni rukama, topni nogom. Otac bi mogao umrijeti ! Sine ! Prije nego što dođe do promjene vremena. Ulice Čovjek napušta svijet, a ulice gdje je živio malo se skraćuju. Još jedan prozor tamni u ovom gradu, smokve na njegovim granama omekšat će za ptice.