Nova Istra

119 Naomi SHIHAB NYE NOVI PRIJEVODI Riječi pod riječima za Sitti Khadra, sjeverno od Jeruzalema Ruke moje bake prepoznaju grožđe, vlažan sjaj mlade kože jarca. Pratile su me kad mi je bilo slabo, budila sam se iz duge groznice da ih nađem kako prekrivaju moju glavu poput hladne molitve. Dani moje bake napravljeni su od kruha, okruglih pogačica i polakog péčenja. Ona čeka uz pećnicu motreći nepoznat auto koji kruži ulicom. Možda joj vozi sina, izgubljena za Ameriku. Češće, turiste, koji kleče i plaču na tajnovitim svetištima. Ona zna kako često stiže pošta, kako rijetko dolazi pismo. Kada ono stigne, ona oglašava, čudo, slušajući ga čitati sveudilj iznova u mutnom svjetlu večeri. Glas moje bake kaže kako je ništa ne iznenađuje. Uzmi joj ranu puščanog metka i invalidno dijete. Ona poznaje prostore kroz koje putujemo, poruke koje ne možemo slati – naši su glasovi niski i izgubili bi se na putovanju. Zbogom muževljevu kaputu, onima koje je voljela i prehranjivala, koji su od nje odletjeli poput sjemenki daleko u nebo. Oni će se zasaditi. Svi ćemo umrijeti. Oči moje bake kažu da je posvuda Allah, čak i u smrti. Kad priča o voćnjaku i novoj preši za masline, kad pripovijeda priče o Johi * 1 i njegovoj ludoj hrabrosti, On je njezina prva misao, ono o čemu doista misli Njegovo je ime. * Joha, lik iz narodnih priča, kao turski Nasrudin Hodža. ( Op. prev. )