Nova Istra

286 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Dragutin LUČIĆ - LUCE smrtonosno, kamo i kada se uopće može pobjeći? Kamo ispružiti ruke? Kada? U vis? UVis? Je li tomjesto Issa? Natrag kmilom zavičaju? Natrag k rodnomotoku? Na mit- sku Itaku, čije ime, uz jedno „Eh”, ispisuje velikim „neonskim” slovima s uskličnikom na kraju: „Eh, ITAKA!” Kao da je riječ o „svijetlećoj reklami” iznad neke benzinske crpke? A to onomatopejsko „Eh”, koje unaprijed rezignira nad onim „ITAKA!”, cijeli taj apsurdni, štoviše shizofreni pasaž zapravo stavlja u pitanje postojanje još neke oaze u pustinji koja raste, bilo kakve domaje u koju bi se Uliks mogao vratiti da nađe odah – kakve li iluzije, kao da Itaka postoji, kao da može postojati... U toj putanji već u Ki- klopu , čiji podnaslov roman figurira kao poziv da se o smislu egzistencije romana kao romana, u sklopu romaneskne, štoviše metafizičke tradicije Zapada iz koje dohodi, još jedanput ozbiljno promisli, Marinković će „svome”Melkioru staviti u usta:„Odvratnu smrt nosiš u sebi kao rodni kraj, dragi zavičaj. Zavičaju, mili raju, tko te ne bi ljubio.” Da bi u nastavku od riječi do riječi ponovio Tinov stih, dajući mu posve nov cinički smisao: „Tamo, tamo da putujem 6 .” Štoviše, u maniri Svakodnevne jadikovke obratit će se izravno i samom Gospodu:„Mi ne želimo Historije, mi želimo Život, Gospode! O Gospode, ima li ikakve obrane od te luđakinje? I Gospod ogovori Melkioru: nikakve 7 .” Kao, ali samo kao, da je podlegao njemačkoj gramatici ili hrvatskoj shizofreniji, Marinković imenice Historija i Život piše velikim početnim slovom – jesu li samo zbog togaNijemci 1933. previdjeli simptomjednebolesti koju jeNietzsche većkrajem XIX. stoljeća prepoznao kao ressentiment (tu će riječ zamijeniti riječ revanšizam ), a samu je tu bolest „što dolazi, što više ne može doći drukčije”, dijagnosticirao kao europski nihilizam , uz napomenu da su „za tu glazbu budućnosti naćuljene već sve uši”... Jer je, kako akcentuira u uvodnim rečenicama Volje za moći , „na djelu sama nažnost”, zato što u nihilizmu „krajnji zaključak imaju upravo naše dosadašnje vrijednosti; jer je nihilizam dokraja promišljena logika naših velikih vrijednosti i ideala – jer nihilizam moramo najprije doživjeti, da bismo doznali što je zapravo bila vrijednost ovih ‘vrednota’ 8 ...” Pa i voltairrovskih i kantijanskih, königsberških, jednom rječju – prosvjetiteljskih. Nastavak je znan, najavio je „široke kadence” kakvih na Zemlji još nije bilo! Jedna od takvih nesporno je i Drugi svjetski rat iz čije će atmosfere niknuti Kiklop , potom na krajnje radikalan način i Never more . Ondjegdje seHistorijapiše velikimpočetnimslovom, razotkrit će seMarinkoviću, tamo semože pobjeći isključivou ropstvo ili gospodstvo– ili u (nasilnu) smrt, jednom riječju: nikamo! Pa ni tamo! Iz Historije se ne da izginuti. U tom glazbenom ključu, 6 Ranko Marinković, Kiklop , Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 180. 7 Ibid., str. 139. 8 Friedrich Nietzsche, Volja za moći / Versuch einer Umwertung aller Werte /, Alfred Kröner Verlag, Stuttgart, 1980., str. 6, 7.