Nova Istra

284 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Dragutin LUČIĆ - LUCE ruke, od Sina „ljudoždera“ k Ocu,„nezasitne proždrljivosti“, od golemog k totalnom kanibalu... Premda zapravo računa da bježi iz „lošeg“, ne u bolje, nego u„malo manje loše“, kako, sukladno svome jezičnom nihilizmu, rado piše Beckett, pa otuda, među ostalim, i argument Georgija Para da Marinkovića, kojega su nakon nekog vremena bez dubljeg uvida kao po nekom automatizmu počeli nazivati „viškim Voltaireom”, potom i „hrvatskim Kantom“, nazove i „dalmatinskim Beckettom 3 ”, ako na tlu toga idioma takva jedna figura uopće može niknuti. Jer fuga nije samo žljebić (kako ta riječ zvuči pitomo) s kojim jedna pločica prestaje, nego i druga započinje, fuga je ono „ništo“ između, onaj mezzo termine , hiatus posred svih ljudskih stvari, koji se ničime ne da zatrpati, sama diferencija sa koje se one„pločice”, odnosno „okupacijske zone“ mogu tek posložiti kao „pločice”, odnosno „okupacijske zone“, kao granica na kojoj jedno prestaje, drugo započinje i eto ti peći. Da nije fuge ne bi se imalo kamo emigrirati ili vratiti, ne bi se imalo kamo pobjeći ma pokazalo se to bijegom kao puka iluzija, fatamorgana, bunovan san u kupeu noćnoga vlaka, jedna od tolikih utopija kojima obiluje minulo stoljeće. No, s onu stranu uobičajenih viđenja Marinković ipak nudi vrhunac sarkazma, emigraciju u vlastiti zavičaj! No, kako bilo da bilo, valja nama preko fuge... Fuga kao bijeg U tome drugom, novome ključu tumači mahom, reklo bi se bez iznimke, u račun uzimaju iz grčkoga u latinski konvertiranu riječ fuga u smislu bijeg , bjeganje , bježan , bježati , udariti u bijeg , nagnuti u bijeg ; tomu bi se, s obzirom na kontekst, mirna srca, mogle pridodati i izvedenice fugax = bjegući (bježeći), prolažljiv (prolazan), kratkotrajan ; fugio = gubiti se ispred očiju , maknuti se s očiju , gubiti se s očiju , kloniti se , ginuti ; fugitans = čuvajući se , bojeći se ; fugito = uklanjati se ; fugitor = prebjeg , bjegunac; fugo = protjerati , prognati , ukloniti ; fugitivus = pobjegljiv , što se rado izmiče 4 ... Naravno, ne bi bilo pametno u obzir ne uzeti činjenicu da iza svih ovih obrazina straha prijeti sámo lice straha, a iza toga lica vremena stoji neki izvor opasnosti (mada postoji i bezrazložan strah), dakle opasnost, pa smrtna opasnost izaziva smrtni strah, no izaziva i hrabrost i kukavičluk o čemu se lamentira od Aristotel do Gehlena, odlučnost i neodlučnost, gorljivost i studen te mlakost duše, o čemu izvještava Evanđelje po Marku, sumnju, dvojbu, malodušnost, tjeskobu, strepnju, očajanje, rezignaciju..., i još toliko i toliko „interdisciplinarnih osjećaja“. 3 Georgij Paro, Pospremanje , Disput, Zagreb, 2010., str. 45. 4 Mirko Divković , Latinsko-hrvatski rječnik , kr. Zemaljska tiskara, Zagreb, 1900. (pretisak), str. 436, 437.