Nova Istra

276 A lessandro SALVI, R ovinj NOĆ U KOJOJ SE NIŠTA NIJE DOGODILO I. Iz kreveta brojim komarce na stropu dok je ljeto posvuda: od bijelih plahti punih čežnje pomiješane s ljepljivom samoćom do bijelih zidova poškropljenih gnjusnim crnim stvorenjcima općepoznatima kao kukci. * 1 „Je li to voda, vlaga“, pitam se na- glas, „koja proizvodi ovu obogaljenu tišinu, posutu bezbrojnim uskim rovovima i propadanjem u prazno?“ Bolje zašutjeti i deaktivirati emocionalni mikročip, potom ubiti misao, štoviše, izbrisati je i ustati. Dva poslijepodne, Kriste! Ustajem i idem u kupaonicu, izbjegavajući da se pogledam u ogledalo prije negoli se pošteno umijem. Obavim što imam, mislim fiziološki, a onda se na brzinu odjenem i izađem. Ljeto je sparno da pukneš, uz ovaj plimni val prolaznikâ, vremešnih turista koji nemirno lelujaju i dahću kao stari kračuni za otpad. Ne znam više kojim putem krenuti da ih izbjegnem; teleportaciju, ajme, još nisu izmislili, stoga se ohrabrim i iscrpljen kre- nem u jednu od uličica koje se granaju iz Carere, da bih nastavio penjući se do fra- njevačkog samostana; potom, zadihan i oznojen, siđem stubištem u Ulicu Augusta Ferrija, zakrčenu starimmadracem i ostalim smećem i evo me, dakle, kako zakrećem udesno ne bih li se brzinom projektila zabio u uobičajeno mjesto, gdje me nitko ne * Priča je plod autorove mašte. Svako pozivanje sa stvarnim događajima i osobama posve je pro- izvoljno. ( A.S. )