Nova Istra

256 Andrea DE CARLO, Milano (Italija) DVA OD DVA OSAM Škola je na površini bila uvijek ista, rasporedi i metode i programi, ali njezina je duša bila oslabljena. * 1 Činilo se da putuje na starom oronulom brodu koji polako tone u plićak. Putnici su sve češće osjećali poriv za trčanjem na palubu i skok odande, ali posada je još uvijek uspijevala održavati mir i nastavljala plovidbu kao da se ništa ne događa. Stare profesorice, očiju poput murininih, stari profesori oštrih noseva od- micali su, ali su počeli shvaćati da su predodređeni za hridi: svakodnevno osjećajući novo škriputanje u trupu. Na početku su to bili samo udaljeni zvukovi: ja i Guido ostajali smo prikliješteni za svoje klupe i jedva ih uspijevali percipirati. Ćulili smo uši, pokušavali uhvatiti vibracije iz zraka, neprestano se nadajući da će se približiti. Zatim je, kad sam jednoga jutra stigao u ulicu u kojoj se nalazila škola, zrak bio čudne konzistencije: svaki zvuk i pokret stvarali su svjetlosne odraze posvuda uoko- lo, kao da se upravo dogodilo nešto nepopravljivo. Dvorišna su vrata bila razvaljena, bilo je mladića koji su ulazili, trčeći prema sportskoj dvorani. Čuvar i dvojica pod- vornika još su uvijek pokušavali popraviti teške željezne brave, ali neuvjerljivo: čim bi ugledali novu grupicu učenika kako stižu, povlačili su se, pokretima onemoćalima od šoka koji ih je maloprije potresao. * Dva poglavlja iz romana „Due di due“, 1. izd. Milano, Mondadori, 1989.