Nova Istra

253 Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN NOVI PRIJEVODI Predložili su petnaestominutni prekid vatre ne bi li pokupili ranjene i mrtve. Bili su spremni svim stanovnicima područja tvornice četaka osigurati navodni siguran transport u radne logore u Poniatowo i Trawnike, zajedno sa cijelim imutkom. Ot- klonili smo njihovu ponudu. Borci su odgovorili hicima, bacanjem granata i molo- tovljevih koktela.“ „Tijekom prekida vatre pronašli smo tijelo ing. Michała Klepfisza izrešetano po- put sira hicima iz automatske puške. Pao je u borbama vođenima na tavanima i kro- vovima kuća. Njemu smo bili zahvalni za mnogo toga. Opskrbljivao nas je eksplo- zivnim napravama, upravljao proizvodnjom granata, molotovljevih koktela, mina. Bez toga ne bismo uspješno vodili borbe. U srijedu 21. travnja ujutro pokopali smo njegovo tijelo u vrtu sa stražnje strane kuće u Świętojerskoj 34, gotovo na istome mjestu na kojemu se danas uzdiže pošumljeni humak na posjedu kineskoga velepo- slanstva. Njegovi ostaci vjerojatno ondje počivaju do danas.“ „Ne mogavši ovladati našim područjem, Nijemci su našli novi pouzdan način: noću s 20. na 21. travnja zapalili su izvana kuće na Świętojerskoj i Franciszkańskoj. Crni dim hvatao nas je za grla i grizao nam oči. Nismo željeli živi izgorjeti. Stavili smo sve na jednu kartu i odlučili se po svaku cijenu prebaciti preko Franciszkańske do središnjeg geta ograđenog zidom. Nakon što smo iscrpili sve mogućnosti obrane na području tvornice četaka, krenuli smo noću s 20. na 21. travnja. Plamen nam je putem zahvatio odjeću koja je počela tinjati. Asfalt nam se pod nogama topio u crno ljepljivo mazivo. Od žara zapaljene kaldrme zapalili su nam se potplati. Probijali smo se kroz plamen iz kuće u kuću i iz dvorišta u dvorište. Nismo imali zraka. U glavama nam je udaralo na stotinu maljeva. Zapaljene krhotine padale su nam na glavu. Do središnjeg se geta moglo probiti jedino kroz mali otvor u zidu sa strane Fran- ciszkańske ulice, nad kojim su bdjeli Nijemci, Ukrajinci i plavi mundiri. Nekoliko neprijatelja čuvalo je prolaz širok dva metra. Tim se putem trebalo probiti pet bor- benih odreda. U čizmama omotanim krpama, ne bi li na taj način prigušili odjek ko- raka, pod gustom su se paljbom u središnji geto probili odredi Gutmana, Berlińskog i Grynszpana. Skupina Jureka Błonesa osiguravala je prolaz straga. U trenutku kada su prišli otvoru u zidu, Nijemci su to mjesto osvijetlili reflektorom. Uspjeli smo ga ugasiti jednim hicem. Trenutak kasnije svi smo bili na drugoj strani Franciszkańske ulice. Ondje smo se povezali s mjesnim borbenim odredima i zajedno djelovali dalje, sve do 8. svibnja.“ „Plamen je bio prava nesreća. Ljudi su ginuli u vatri na području tvornice četaka, a potom i središnjega geta. Smrad gorućih tijela oduzimao nam je dah. Na balko- nima kuća, na prozorskim okvirima, na neizgorenim kamenim stubama ležala su pougljenjena trupla. Vatra je istjerala ljude iz skrovištâ i podrumâ. Povlačili su se po