Nova Istra

252 NOVI PRIJEVODI Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN Tragom bitaka ŻOB-a Šetnja Władysława Bartoszewskog i Mareka Edelmana područjem negdašnjega varšav- skog geta na sedamnaestu godišnjicu izbijanja ustanka „Manje-više ovdje gdje stojim visoki je zid dijelio židovsku i arijsku stranu Bo- nifraterske ulice – prisjeća se Marek Edelman. – Odmah iza zida, na mjestu gdje sada vidimo reprezentativne zgrade kineskoga veleposlanstva, bile su stare zgrade za iznajmljivanje, okrenute zabatnim zidovima prema Bonifraterskoj ulici. Nitko nije živio u tim kućama u proljeće 1943. godine. Kroz rupe i otvore u zidovima, kroz beživotne prozore moglo se promatrati kretnje na suprotnoj strani ulice, odmah iza zida, znakove normalnog života, pa čak i vrtuljke i ljuljačke koje su Nijemci postavili u neposrednoj blizini.“ „U krugu geta su 1942. podigli zid koji je dijelio područje tvornice četaka i kuće u kojima su stanovali njezini radnici od tzv. središnjega geta. Taj se zid pružao uzduž Franciszkańske ulice, sve do kuće na uglu kod Nalewki, ondje gdje sada vidimo ve- like stambene blokove na križanju Franciszkańske i ulice Nowotki. Na uglu Franci- szkańske iWałowe bila su ulazna vrata koja su povezivala središnji geto s područjem tvornice četaka. Ona su odigrala posebnu ulogu tijekom travanjskih borbi. U dva sata noću 19. travnja 1943. godine stigla su prva izvješća s naših isturenih položaja da njemačka policija i plavi mundiri u razmacima od dvadeset i pet meta- ra okružuju vanjske zidove geta. Smjesta su alarmirane sve borbene jedinice koje su tijekom 15 minuta zauzele unaprijed određene im položaje. Upozoreno civilno stanovništvo je namah pohitalo u pripremljena skloništa i skrovišta u podrumima i na tavanima. Ujutro su Nijemci ušli u geto. Napali smo ih na uglu Miłe i Zamenhofove, na križanju ulica Nalewki i Gęsie, i na Muranowskom trgu. Na našem je području pri- vremeno vladala tišina. Tek su u utorak 20. travnja Nijemci oko pola dva u zbijenim redovima prošli ulazna vrata na kraju Wałowe ulice.“ „Neprijatelj nije očekivao da će ulaz biti miniran. U 13.30 sati, u trenutku kada su htjeli proći kroz ulazna vrata, naš je promatrač spustio ručicu i mina je eksplo- dirala, ubivši i ranivši mnogo esesovaca. Preostali su se, pod našom vatrom, povukli u unutrašnjost geta. Tek su nakon dva sata okušali sreću. Ovaj puta malo drugačije, oprezno su se, gusto raspoređeni, pokušali probiti do nas. Posvuda su naišli na od- lučan otpor. Svaka kuća se borila.“ „Nakon nekoliko sati Nijemci su istjerani iz kuća naWałowoj ulici, od koje danas nema ni traga. Sada se tu prostire vrt kineskoga veleposlanstva. Kasno poslijepodne 20. travnja dogodilo se nešto za nas potpuno neočekivano. Trojica njemačkih časni- ka približavala su se s bijelim vrpcama na reverima. Željeli su s nama pregovarati.