Nova Istra

251 Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN NOVI PRIJEVODI nate i pustiti plin, sve zajedno nije trajalo ni dva sata. Preostali živi članovi zapovjed- ništva izvršili su samoubojstvo. Na taj su način, između ostalih, poginuli Mordechaj Anielewicz, Arie Wilner i deseci naših ljudi. Nakon dva dana povlačenja po kanalima sa skupinom od nekoliko desetaka braće po oružju, 10. svibnja uspjeli smo izići iz geta. Skrivali smo se na arijskoj strani sve do 1. kolovoza 1944. kada je izbio Varšavski ustanak u kojem je naš odred od neko- liko desetaka ljudi aktivno sudjelovao. W.B.: Nekoliko dana nakon što ste napustili geto, 16. svibnja 1943. godine na zapovijed generala Stroopa u Varšavi je srušena velika sinagoga, što je trebalo biti simbolom potpune likvidacije „židovske četvrti u Varšavi“. „Više nema židovske četvrti u Varšavi“, izvijestio je Stroop u prijavku svoje nadre- đene. I dodao: „Ukupan broj uhićenih i stvarno ubijenih Židova iznosi 56.065 oso- ba. Tijekom transporta u Treblinku II ubijeno je 6.929 Židova, tako da je ukupno ubijeno 13.029 Židova. Osim 56.065 ljudi, otprilike je pet do šest tisuća Židova poginulo od eksplozija i posljedica požara“. Usprkos tragičnoj statistici, šačica članova ŻOB-a odnijela je moralnu pobjedu. Primjer Varšave osnažio je duhove. Otpor Židova iz prijestolnice proširio se poput jeke među još živućim malim skupinama Židova. Već su se u lipnju suprotstavili Nijemcima u Częstochowi; u kolovozu se isto dogodilo u Białystoku i Będzinu; oružani ustanak izbio je u logorima smrti u Treblinki i Sobiboru; u rujnu su se rasplamsale borbe u Tarnowu. Povijest pokreta otpora Drugoga svjetskog rata obi- luje primjerima borbi koje su vodili žitelji geta i zatočenici logora smrti godinama paralizirani terorom. Ubrzo po svršetku rata objavili ste izvještaj o tim, tada još živim događajima, na- slovljen Geto se bori . Što danas, s odmakom od dvadeset godina, mislite o moralnom značenju borbe poduzete 1943. godine? M.E.: U svibnju 1943., zajedno s uništenjem geta, nepovratno je završila jedna faza naše povijesti, povijesti umrljane krvlju varšavskih Židova. Ne preostaje mi ništa drugo, nego ponoviti danas ono što sam rekao odmah nakon rata. Naši dru- govi, koji su poginuli u borbi 1943. godine, ispunili su svoju zadaću braneći ljudsko dostojanstvo do posljednje kapi krvi upijene u zemlju varšavskoga geta. Ali zato je na nama koji smo preživjeli obveza sljedećim naraštajima prenijeti sjećanje na njih i na te događaje.