Nova Istra

250 NOVI PRIJEVODI Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN kakvo su izvršili Nijemci u židovskoj četvrti. W.B.: Poljsko javno mišljenje bilo je duboko potreseno događajima u getu. Jer, konačno, nisu li to bile prve borbe na ulicama prijestolnice od opsade Varšave? Po- stupanje Nijemca zgrozilo je stanovništvo Varšave, a cijelo poljsko društvo solidari- ziralo se s vašom borbom. Od prvoga dana borbi pod paljbom njemačkih automatskih pušaka na zidove geta nasrtao je odred Zemaljske armije, koji je brojio dvadeset pet ljudi: poginula su dvojica mladih Poljaka, a četvero ih je ranjeno. Zemaljska armija s jedne, i Narodna garda s druge strane sljedećih su dana ponavljali slične napade i višekratno uspijevali uništiti položaje SS-a i policije, koji su branili prilaze getu. Stoga je razumljivo da u svojim prijavcima Stroop opetovano govori o skupinama „poljskih bandita“ koji surađuju sa Židovima (te su skupine prema Stroopu pohvatane i „strijeljane na licu mjesta“), a također i o pomoći koju su Poljaci dijelili Židovima koji su bježali iz geta. Tada smo vrlo dobro znali da svi ti hrabri istupi, proizišli iz suosjećanja, u biti nisu mogli promijeniti sudbinu geta, već ranije određenu odnosima snaga dviju za- raćenih strana i situacijom na bojištu. Pa ipak, Poljaci su sa svoje strane nastojali po- moći: ponavljali su oružane napade prije svega iz moralnih razloga, pružajući izraz solidarnosti s borbom vođenom u pravednoj stvari. Riječi vašega proglasa upućene nama, petoga dana borbi u getu, shvatili smo na taj način. Nikada neću zaboraviti kakav je na mene osobno i na moje prijatelje dojam osta- vilo Anielewiczevo pismo poslano na arijsku stranu tijekom borbi, a napose njegov kraj: „Najvažnije: ispunio mi se životni san. Židovska samoobrana u varšavskom getu postala je činjenica. Ostvario se židovski otpor i osveta. Bio sam svjedok veličanstve- ne, junačke borbe židovskih boraca.“ M.E.: Tijekom borbi, kako su Nijemci palili zgrade, morali smo se povući u unutrašnjost četvrti, skrivati se u podrumima i skrovištima. Tijekom dana je geto odavao dojam potpuna mrtvila; noću su, pak, utonule u potpunom mraku, naše ophodnje nailazile na neprijateljske: pobijedio bi onaj tko bi prvi zapucao. Nijemci su svakodnevno uhvatili po nekoliko stotina skrivenih osoba – civila koji nisu sudjelovali u borbama. Poslali bi ih u koncentracijske logore ili ubili na licu mjesta. Iz dana u dan naše se stanje pogoršavalo: nedostajalo je skrovišta, vode, hra- ne i streljiva. Stjerani u dubinu geta, daleko od zidova koji su ga okruživali, bili smo lišeni svih veza s vanjskim svijetom. Naši su teklići sišli u kanale kako bi se probili do grada i pronašli putove za bijeg onih koji su još bili na životu. Njemački i ukrajinski odredi 8. svibnja 1943. okružili su bunker Glavnoga zapo- vjedništva ŻOB-a u ulici Miła. Sasvim slučajno smo se Celina i ja našli u drugome dijelu geta. Otpočela je bitka tijekom koje je Nijemcima uspjelo u bunker baciti gra-