Nova Istra

249 Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN NOVI PRIJEVODI događaja iz siječnja 1943. Nijemci mogli očekivati otpor Židovâ, ali nisu znali do kojeg se stupnja geto pripremio za borbu. Nisu držali važnima duboke promjene koje su se u kratko vrijeme dogodile u psihi varšavskih Židova. Tijek travanjskih događaja stoga je za njih bio iznenađenje. M.E.: U travnju 1943. godine imali smo dvadeset i dvije oružane skupine. Sve zajedno nije bilo više od 220 ljudi, čija je vojna izobrazba bila daleko od savršenstva i koji uz to nisu imali nikakva borbenog iskustva. Obuka pak onih koji su njima zapovijedali bila je u najboljem slučaju temeljna. Tehnika izgradnje utvrda bila nam je, razumljivo, potpuno strana. Uz to, gradeći podzemne „bunkere“ nismo predvi- djeli da su Nijemci odlučili spaliti cijelu četvrt. Usprkos svemu, u noći s 18. na 19. travnja 1943. godine razaslali smo zapovijedi da se sa svime stane, dok Nijemci ne uđu u geto i ne otpočne operacija većih razmjera. Sami smo zauzeli unaprijed utvrđene položaje prikrivene u stanovima viših katova na raznim punktovima u čet- vrti. Deseci tisuća civila, koji nisu pripadali našim oružanim skupinama, skrivali su se u podrumima. Geto je ostavljao dojam kao da je sve zamrlo: nije bilo nikakvih znakova života. Kada su se ujutro 19. travnja pod zaštitom tenkova i oklopnih vo- zila pojavili odredi SS-a (oko tisuću vojnika), pričekali smo najpovoljniji trenutak, zasuli Nijemce granatama i pucali iz pušaka i pištolja. Dva su se tenka zapalila od molotovljevih koktela. Prvi smo napad odbili, a uspjeh je nadišao naša najoptimi- stičnija očekivanja. Pukovnik von Sammern je zbog neuspjeha smjesta bio smijenjen, a zamijenio ga je general SS-a Jürgen Stroop. Potonji je poduzeo nove napade, uspio je zauzeti nekoliko ulica, ipak uz velike gubitke. Tad su Nijemci postali oprezniji. Svakoga slje- dećeg dana broj ubijenih i ranjenih s njihove strane rastao je – između ostaloga kao posljedica eksplozije velike granate – jednom se pred našim očima ukazao veličan- stven prizor: tri časnika SS-a pokušali su s nama otpočeti pregovore. Predložili su da prekinemo vatru, a u zamjenu svima obećali... miran boravak u radnom logoru! Zauzvrat smo na njih počeli pucati. Slično su se držali branitelji ostalih područja. Tada su Nijemci odlučili dovesti regularnu vojsku – na nas su otpravili redove SS-a, policije i Wehrmachta, topništvo i zrakoplovstvo. Budući da su naišli na nepopust- ljiv otpor, prihvatili su se novog i sigurnog načina napredovanja: svakodnevno su palili stambene zgrade u kojima su se skrivali naši ljudi, a ovi su više voljeli umrijeti u plamenu negoli pasti u ruke Nijemaca. Ti su događaji danas uglavnom poznati iz svakodnevnih prijavaka generala Stro- opa. Oni su predstavljali temelj optužbe, prvo u suđenju ratnim zločincima u Nürn- bergu, a poslije u procesu koji se vodio protiv Stroopa u Varšavi. Kasnije je to izvje- šće objavljeno na mnogo jezika. Fotografije borbi u getu, snimljene na Stroopovu zapovijed, također su svima poznate. Ne postoji rječitije svjedočanstvo barbarizma