Nova Istra

247 Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN NOVI PRIJEVODI Glavni zapovjednik ŻOB-a postao je Mordechaj Anielewicz – tada je imao 23 godine; članovi Glavnoga zapovjedništva – Hersz Berliński, Icchak Cukierman, Marek Edelman i Michał Rozenfeld. Pošto su Nijemci podijelili geto na međusobno izolirane dijelove (područja), novo- nastali ŻOB morao je također decentralizirati aktivnost i osigurati svakom području neovisno upravljanje. ŻOB je od osnutka bio elitna organizacija, brojno ograničena. Borbene skupine od deset ljudi, koje su predstavljale njegove ćelije, sastojale su se od brižljivo odabranih ljudi, sigurnih, provjerenih, koji su se poznavali i družili otprije i uključili u ilegalnu djelatnost. Pred ŻOB-om su stajala dva ključna zadatka: vojnič- ka izobrazba članova borbenih skupina i njihovo naoružavanje. Naši predstavnici na arijskoj strani, na kojima je počivalo izvršenje druge zadaće, bili su: Leon Feiner i Arie Wilner. Ali to je bilo tek 1942. godine, to znači u vrijeme kada poljska ilegala još nije poduzimala otvorene borbene akcije. Njezini partizanski odredi bili su u pripravnosti i tek se u ožujku 1943. godine na ulicama Varšave odigrala prva borbena operacija većih razmjera. Stoga su naša nastojanja da od poljske ilegale dobijemo oružje od po- četka nailazila na poteškoće i dugo nisu polučila ikakve rezultate. Prvi smo put ujesen 1942. dobili nešto oružja od PPR-a. Nijemci su 18. siječnja 1943. pristupili sljedećoj akciji – iseljavanju stanovništva iz geta. Momci iz ŻOB-a pružili su otpor. Većina ih je izginula. Nakon što su odvezli oko šest i pol tisuća ljudi, Nijemci su odustali od akcije. Nakon tih događaja, od zapovjedništva Zemaljske armije za ŻOB dobili smo nekoliko desetaka pištolja, granata i eksplozivnih naprava. W.B.: Ipak, kontakti između nekih središta židovskoga otpora i poljskoga pod- zemlja otpočeli su još početkom okupacije. Zapovjedništvo Bunda ostalo je u kon- taktu s poljskim socijalistima; predstavnici poljskih izviđača održavali su veze sa židovskim izviđačima; poneki su Židovi, pričuvni časnici, isto činili s kolegama iz vojske na poljskoj strani. Ali istina je da su samo Zemaljska armija i Delegatura londonske vlade raspolagali sredstvima komunikacije s inozemstvom, s poljskom vladom u egzilu, pa čak i sa zapovjedništvom poljskih oružanih snaga koje su se za- jedno sa saveznicima borile na Zapadu. Između 1942. i 1943. pod okriljem tih dviju organizacija u Poljskoj su stvorene posebne ćelije čija je isključiva zadaća bilo odr- žavanje kontakata sa židovskim podzemljem, prikupljanje informacija o njegovoj djelatnosti, izvješćivanje savezničkih vlasti o položaju poljskih Židova i, konačno, posredovanje pri isporučivanju svekolike pomoći za njih. Počevši od jeseni 1942. godine, sa Zapada su se preko teklića poljskoga pokreta otpora počela slati znatna financijska sredstva za Bund i druge židovske organizacije. Već su tada predstavnici koordinacijske komisije i ŻOB-a ostali u bliskom kontaktu također i sa židovskim odredima Zemaljske armije, kao i s Delegaturom londonske vlade, a istodobno i s vodstvom PPR-a i zapovjednicima raznih ilegalnih organizacija.