Nova Istra

246 NOVI PRIJEVODI Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN Ali, nažalost, političke su vođe o tomu imale različita gledišta. Ljudi u getu podlegli su službenoj propagandi Judenrata i vjerovali da, ako Nijemcima isporuče tražene „kontingente“, mogu spasiti preostale stanovnike geta. Nagon za samoodržanjem nalagao je ljudima da spase vlastiti život na račun drugih. Nijemcima je uspjelo po- dijeliti židovsku zajednicu na onu koja je bila osuđena na smrt i drugu koja je još gajila nadu u preživljavanje. S vremenom su okupatori tako uspjeli nahuškati jedne protiv drugih da su neki Židovi, želeći se spasiti, druge odvodili u smrt. Adam Czerniaków, predsjednik Judenrata , bio je svjestan da preseljenje na istok zapravo znači smrt tisuća ljudi u logorima smrti. Izvršio je samoubojstvo da ne bi snosio odgovornost za ono što je imalo uslijediti. Tada smo smatrali da nije imao pravo tako postupiti; držali smo da je njegova dužnost, kao službenoga predstavni- ka židovske zajednice u getu, bila informirati sve stanovnike o tome u kakvoj se situ- aciji nalaze, a jednako tako raspustiti sve organizacije službeno podložne Judenratu , u prvome redu židovsku policiju. Tada ona ne bi postala oruđe tzv. likvidacijske ak- cije koja je u getu trajala sedam tjedana, ne bi odigrala sramotnu ulogu, na traženje Nijemaca organizirajući racije i odvodeći uhvaćene ljude na Umschlagplatz, odakle su transportima prevoženi u Treblinku. Ne bismo u toj akciji izgubili većinu članova naših borbenih skupina, koje su u to vrijeme brojile nekoliko stotina ljudi. Tijekom akcije likvidacije događali su se sporadični slučajevi individualnog otpora. Bilo je nekoliko napada na njemačka skladišta i izvršen atentat na zapovjednika policije. Do 12. rujna 1942. godine Nijemci su iz Varšave u logor smrti u Treblinku odve- zli više od 310 tisuća muškaraca, žena i djece. Nakon akcije u getu nominalno nije trebalo biti više od 33.400 Židova koji bi radili u tzv. drvarnicama ili u službama koje su organizirali Nijemci te bi uglavnom stanovali na svojim radnim mjestima. U stvarnosti je u getu ostalo između 50 i 60 tisuća ljudi, uključujući one koji su se skrivali u za tu prigodu posebno izgrađenim skrovištima, zvanima bunkeri. Nijemci su geto podijelili na četiri zidovima ograđena dijela, koji su ljudima što su u njima stanovali trebali onemogućiti komunikaciju. U tzv. židovskoj četvrti ta- kođer se nalazio najveći zatvor Gestapa u okupiranoj Varšavi. Shvaćajući da su suočeni s masovnim istrebljenjem pučanstva, vođe ilegalnih židovskih organizacija odlučile su ujesen 1942. u getu udružiti snage i zajednički djelovati protiv okupatora. Osnovali su koordinacijsku komisiju, u čiji su sastav ušli Židovski narodni ko- mitet i Bund. Odlukom koordinacijske komisije, koja je postala povijesno značajan čin, 1. prosinca 1942. godine osnovana je Židovska borbena organizacija. Sukladno statutu prihvaćenom istoga dana, osnovni ciljevi ŻOB-a bili su sljedeći: „a. Organiziranje obrane geta u slučaju novih deportacija. b. Obrana židovskoga stanovništva geta od izdajica koji su služili Nijemcima“.