Nova Istra

237 Władysław BARTOSZEWSKI / Marek EDELMAN NOVI PRIJEVODI Bože svakodnevice nastani se u našem domu zauvijek od svanuća do svanuća Budi u svakoj kretnji onih koji pod krovom privremeno za sebe traže utočište . Držim da te riječi otkrivaju ono što mu je uistinu bilo blisko: kao prvo – potrebu za konkretiziranjem svakodnevice, konkretno- šću opipljivom do boli, konkretnošću koja pruža otpor patosu, a zahvaljujući tome ne dopušta krivotvorenje; kao drugo – budnu uvjerenost u činjenicu da uvijek, u svakom trenutku, postoje ljudi kojima je potrebna pomoć, jer„za sebe traže utočište“. Govorio je da se ne može uživjeti„u sve te mistične stva- ri“ i smjesta bi dodao, objašnjavao, postavljao zadaću: „Potrebno je pružiti smještaj prebije- nom čovjeku. Mora ga se sakriti u podrumu. Ne trebamo se toga bojati. I, uopće, uvi- jek moramo biti protiv onih koji mlate“, ili „Ako vidiš da se događa neko zlo i okreneš glavu, ili ne pružiš pomoć onda kada si to u mogućnosti, postaješ suodgovoran. Tvoje okretanje glave pomaže onima koji čine zlo“. Slične sam riječi čuo iz usta velečasnog Jana Zieje, kad sam mu se, pod teškim dojmovima iskustava iz Auschwitza, obratio za pomoć:„Izašao si živ iz logora jer je Bog htio da se odupreš zlu koje si spoznao. To je velika milost. Milost i dug koji moraš platiti. Iz toga izvuci pouke...“ Upitao sam ga: Kako? Što mi je činiti? „Pomisli na one koji žive iza zida – rekao je velečasni Zieja. – Iza zida geta!“ Tako je započeo moj put prema Vijeću za pomoć Židovima. Stoga mislim da me s Marekom Edelmanom, bundovcem , socijaldemokratom, povezuje – mene, kršćanskoga konzervativca – zajedništvo sjećanja i zajedništvo stava, kojem je vrelo bila svakodnevica okupirane Varšave tijekom Drugoga svjetskog rata. A što nas je tada razlikovalo? Od 1942. godine bilo je jasno da su sve Židove koji su živjeli u getima, u logorima, one koji su se skrivali, koje su preselili„negdje na Istok“, sve Židove kao narod, Nijemci osudili na smrt. Nas, Poljake, također su prilično proganjali, ali ne sve i ne na takav način. I tu razliku je potrebno neprestano osvještavati – iz moralnih razloga: da se sjećanje ne bi udaljilo od istine. Nisam ga poznavao kad je izbio ustanak u getu. Čuo sam da u ŻOB-u postoji