Nova Istra

226 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Božidar PETRAČ razlikovanju umjetnosti i znanosti, ali i s određenim Matoševim religioznim osjećajima. Našao je Kupareo u njegovim djelima dovoljno razloga da potvrdno odgovori kako je Matoš u svojim djelima iskazivao religiozne osjećaje, ali bez čvrsta odgovora na pitanje je li Matoš bio praktičan vjernik. Kupareo ne želi čak ni potvrditi nagađanja da se Matoš prije smrti ispovjedio. Tu je bilješku, naime, u povodu Matoševe smrti donijela sarajevska „Vrhbosna“. No kada je i komu Matoš odgovarao, to se ne zna, to bi tek trebalo provjeriti, no kao svećenik Kupareo misli: „Nije mogao umrijeti nesmiren čovjek koji je pisao: ‘Život je lijep samo zbog smrti, a smrt je lijepa nalazi li se preko groba misterij jednak suzi ljudske svete ljubavi’ 21 . Matoš se divio Rimbaudu, nesretnom pjesniku, za kojega kaže: ‘Rimbaud umre (20. studenoga 1891.) u bolnici kao kršćanin, zazivajući Boga i Bogorodicu’ 22 . Nadamo se da je i Matoš tako umro.“ 23 Kako je Kupareo u Krleži i njegovim likovima prepoznao strasnu čežnju za transcendencijom, tako je i u Matoševu djelu utvrdio nepatvorene religiozne osjećaje. 21 A. G. Matoš, SD IV, str. 209. 22 Ibid ., str. 77. 23 R. Kupareo, op. cit. , str. 464.