Nova Istra

225 Božidar PETRAČ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) ushićenjem, često svraćajući u domovinstvo, spajajući religiozne i domovinske osjećaje, posebice kad su u pitanju najveći kršćanski, katolički blagdani. Matoš, nalazi Kupareo, i o smrti misli kršćanski: „Kult mrtvih je, dakle, kult ži- vota. Naša duša je život, tabernakulum za svete i čudotvorne moći prošlosti. Dušni dan, dan mrtvih je dan života, života u nama. Samo onaj živi koji je vazda spreman umrijeti. Samo onaj vječno umire koji nikad ne zna umrijeti. Ima mrtvaca vječno živih. Ima živih što su vječni mrtvaci.“ 13 U kritici romana Svetle slike Dragutin Ilića pak kaže: „Gaudeamus! Post mortem nulla voluptas (Radujmo se! Poslije smrti nema nikakvog užitka!). U ovoj maksimi bijaše sadržaj dotadašnjeg života, jer je i samim stoicima bila idealnom sadašnjost, kao puna prijegora, ali tek sadašnjost, a ne budućnost. Nazarenac otškrinu tajanstvene dveri savjesti, i blazirani je Rim stao za nijemom i kamenitom tajnom smrti naslućivati svjetlucanje žuđene i ovdje nepostignute, ali tamo nježne sreće...“ 14 Matoš nema neku dublju, sustavnu filozofsku ili teološku naobrazbu, svi su njegovi sudovi o bitnim pitanjima ljudske egzistencije ili njezina rješenja, njegova promišljanja o vjeri i umjetnosti intuitivno naslućena: nije li sam u jednoj prigodi kazao: „(...) jer nisu najjači koji najviše mogu i znadu, nego oni koji najviše slute i vjeruju“. 15 Tako Matoš, po Kupareu, ispravno govori: „Umjetnička djela suditi po njihovoj moralnoj vrijednosti nije manje smiješno, nego prosuđivati vrijednost moralnih načela po principima estetike.“ 16 To se pak može smatrati novovjekov- nim izrazom nauka Tome Akvinskoga koji piše: „Ne cijenimo umjetnika, ukoli- ko je umjetnik, zbog namjere kojom stvara djelo, nego zbog vrijednosti učinjenog djela.“ 17 Jednako tako, Kupareo prihvaća Matoševo razlikovanje umjetnosti i zna- nosti: „Da se Goethe ne rodi, Fausta ne bi bilo; zakon gravitacije bi postojao da se ne rodi Newton“ 18 , jer nije isto otkriti neki prirodni zakon i stvoriti neko umjetnič- ko djelo, dok misli kako bi većina estetičara mogla prihvatiti Matoševu definiciju ljepote: „Ljepota je osjećajem potencirana istina.“ 19 Ili aksiom: „Ljepota prolazi, dobrota ostaje.“ 20 Da zaključimo: fra Rajmund Kupareo se kao teolog, filozof, estetičar složio s Matoševim ocjenama o umjetnosti, ljepoti, prosuđivanju umjetničkoga djela, 13 A. G. Matoš, SD V, str. 269-270. 14 A. G. Matoš, SD, VIII, str. 21. 15 A. G. Matoš, SD I, str. 255. 16 A. G. Matoš, SD XVII, str. 240. 17 Th. Aquinus, Summa theologiae, I.-II. 57. 3 c . 18 A. G. Matoš, SD XVII, str. 240. 19 A. G. Matoš, SD XVII, str. 62. 20 A. G. Matoš, SD, XVIII, str. 274.