Nova Istra

219 Božidar PETRAČ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) odive, Tuga i Vuga, zagrlit će se kod Siska, grada Ljudevita Posavca“. 26 U tekstu Jubilej 27 piše o putu kralja Franje Josipa u Bosnu. Napokon, u vrlo kratku osvrtu Antikuferaška Austrija 28 osvrće se u povodu pisanja francuskoga lista „Le Temps“ o Herceg-Bosni, koji piše kako o trijalizmu ne može biti ni govora; ne smije pasti dualistički monarhijski sustav; s Hrvatima ne treba voditi računa; Bosna ne će ni pod Cis- ni pod Translajtaniju kako se ne bi stvorio sukob nepreglednih zlih posljedica; Herceg-Bosni teba status quo i što jače širiti ideju bosanskog ekskluzi- vizma u obliku nekakve autonomije; Austrija nastoji pod svaku cijenu primamiti bosanske Srbe i ona će ih dobiti; ekskluzivno bosanske i autonomaške misli podu- daraju se s onima koje zastupaju bosanski „najradikalniji“ ljudi, bivši starčevićanac Šerif Arnautović, lokalni patriot Alibeg Firdus i radikal Petar Kočić; Sarajevo je svim silama austrijanštine i pittnerovštine stvoreni srpski ekskluzivni autonomaš- ki centar; srpsku centrifugalnu propagandu treba utući pomaganjem ekskluzivnog bosanskog srpstva. A što preostaje Hrvatima? Evo što kazuje Matoš: „Pritisnuti kao uz zid Bosnom uz more u gospodarski sasvim paloj Dalmaciji, osjećajući se kao između bata i nakovnja u banovini između bosanskog fanatičkog, „antikufe- raškog“ i antihrvatskog ekskluzivnog sprstva i pokhunjenog, bezobzirnog Tiszi- nog mađarstva, služeći Bosni za bratske hrvatske svađe i za ‘potkusurivanje’ nove polupismene parlamentarnosti, hrvatstvo će i dalje vegetirati, životariti, kunjati i duhopiriti tim poluživotom, sličnim umiranju dana ‘među svjetlom i tminom’“. 29 A kada je to Matoš napisao? Bez obzira na to što nikako nije mogao znati što će se poslije njegove smrti na sam Vidovdan dogoditi, napisao je ove zaključne riječi točno četiri godine prije atentata Gavrila Principa na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju, i točno četiri godine i mjesec dana prije austro-ugarske objave rata Srbiji. Dakle, pojednostavljeno, Matoš je umro, rekli bismo, na vrijeme, četiri mjeseca prije početka Prvoga svjetskog rata. Da ga bolest nije svladala, svakako bi bilo zanimljivo vidjeti i čitati ono što bi Matoš pisao i kako bi komentirao dnevnu politiku u doba ratnih priprema, odnosno bi li i onda mogao navoditi iste razloge s kojih je napustio Stranku prava, vjerujući u slogu i bratstvo dvaju bliskih, a toliko različitih naroda, s dvjema posve oprečnim držav- nim idejama. Na kraju mogli bismo reći sljedeće: jasno je da se i u Matoševo doba s Bosnom i 26 Oš. cit., str. 213. 27 A. G. Matoš, Jubilej ,„Hrvatska sloboda“, III, br. 134, str. 2; Zagreb, 15. 6. 1910. SD, XV, Zagreb, 1973., str. 251-253. 28 A. G. Matoš, Antikuferaška Austrija , „Hrvatska sloboda“, III, br. 145, str. 1; Zagreb, 28. 6. 1910. SD, XV, Zagreb, 1973., str. 254-255. 29 Op. cit., str. 255.