Nova Istra

220 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Božidar PETRAČ Hercegovinom kalkuliralo, manipuliralo i eksperimentiralo na različite načine, u različitim prigodama, na kongresima i konferencijama, kao što se to uostalom čini i danas; jasno je da Matoš sigurno nije uvijek bio u pravu u svojim promišljanjima i političkim pogledima na Bosnu i Hercegovinu i njezino hrvatstvo. Jasno je kad je uvidio kako se njegov model nacije i pravaški odnos prema Bosni i Hercegovini nasukao na etničkim načelom konstitutivnom elementu nacije – teritoriju, da je bio spreman prilagoditi pravašku politiku prema srpstvu. No o bh-pitanju teško je mogao razmišljati izvan ondašnje pravaške, starčevićanske politike, ali i politike Austro-Ugarske, srpske, ruske, barem do 1912.; teško je mogao zamišljati hrvat- sku slobodu bez ujedinjenja svih hrvatskih zemalja, ali sa svoje demokratičnosti nije mogao pomišljati na ekskluzivno hrvatstvo; kao demokrat bio je uostalom svjestan mulitetniciteta i multikulturalnosti Bosne i Hercegovine; bio je politički dovoljno mudar da ocijeni koliko je problem BiH složen, težak, gotovo nerješiv, nerješiv ne samo u onim vremenima, nego i sto godina poslije njegove smrti; no kao Hrvat, pravaški stekliš, zaista nije mogao pojmiti Bosnu i Hercegovinu bez ujedi- njenja sa svim hrvatskim zemljama. Zanimljivo, nikada u svojim tekstovima Bosnu zemlju ne nazivlje „tamnim vilajetom“, ne podcjenjuje njezine vrjednote, njezine ljude, osobito cijeni njezinu ljepotu. U njegovo se vrijeme govorilo o trijalizmu, dakako unutar Austro-Ugarske Monarhije, danas se govori o trima entitetima, sastavnicama jedinstvene države, koji bi eventualno mogli spasiti BiH od kolapsa i konačno je osloboditi međunarodnih tutorstava koja su u viđenjima svojih vlastitih interesa razroka, stvaraju velike smutnje i nesklapnosti kojih se ta zemlja nije mo- gla osloboditi u Matoševo vrijeme, a daleko je od prave slobode u vremenu u kojem mi danas, sto godina poslije Matoševe smrti, živimo.