Nova Istra

217 Božidar PETRAČ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) vjerskom pluralizmu koji obuhvaća muhamedanstvo, katolicizam, biznatizam, ali i Hebrejce, Matoš dobro razumije kako je Zagreb jedan svijet, a Sarajevo raskršće od pet svjetova; Zagreb je rastrovan koterijama, Sarajevo bujno šarenilo, puno ži- vota – da ne spominjemo ljude, mahom muhamedance, od sarajevskog načelnika Esada Kulovića, književnika Safveta-bega Bašagića i Osmana Nuri Hadžića i niza drugih, kojima je Matoš čestitao Bajram; Matoš zanosno i s velikom ljubavi govori u svojim dojmovima o „divnoj Bosni“ u kojoj je ljudska raslina najljepši proizvod zemlje. Primjerice, tip „bosanskog plemića i danas nosi tragove etničke hrvatske aristokracije, obično plav ili kestenjast i u najvećoj fizičkoj opreci sa levantinskim, cincarskim, crnim i bijelim tipom tzv. Vlaha.“ 18 Posebice ga oduševljuje vrhbosan- ski nadbiskup Josip Stadler, pravi nasljednik Strossmayerov, ali i prvi starčevićanac u Bosni. U odvjetniku Nikoli Mandiću vidi drugu intelektualnu silu hrvatskoga intelektualnog Sarajeva. Kad je riječ o nadbiskupu Stadleru, upravo je on 1906. pokrenuo „Hrvatski dnevnik“, novine za interese Hrvata Bosne i Hercegovine i an- gažirao Kerubina Šegvića da preuzme vodstvo toga lista. Šegvić je svaki dan pisao uvodne članke i književne prikaze. Hrvatska je misao u ono vrijeme imala protiv sebe bosanske Srbe i hrvatske pokretaše, ali i austrougarske vlasti. Politika lista bila je hrvatska, pravaška u nacionalnom pogledu, a u vjerskom katolička. Potkraj 1906. Šegvić je protjeran iz Sarajeva kao nepoćudna osoba. Matoš dalje spominje maticu hrvatske organizacije u Bosni i Hercegovini u Hrvatskoj narodnoj zajednici i zauzima se za širenje „Napretka“, odnosno njego- vo osnivanje u hrvatskim gradovima. Te je organizacije poticao onodobno Šegvić čijim se dolaskom počelo buditi pozaspalo hrvatstvo. Matoš smatra kako se Her- ceg-Bosna mora pridružiti Hrvatskoj, a političko jedinstvo nema temelja ako nije posljedica jedinstva moralnoga i ekonomskoga. „Mi katolici smo sa muslimani- ma u ogromnoj parlamentarnoj i statističkoj većini, 19 te vidi katolike i muslimane prirodnim saveznicima u rješavanju agrarnog i drugih pitanja. „Mi smo najinte- ligentniji dio tamošnjeg pučanstva a s nama jednako osjeća i elita muslimanske inteligencije. Laže dakle i opsjenjuje tko trubi u neukost bijelog svijeta da su Srbi inteligencija onih krajeva“ 20 te redom nabraja znamenite Hrvate, profesore, sveće- nike i fratre. Osim toga, Sarajevo dade grob najboljem glasniku moderne hrvatske inteligencije: Silviju Strahimiru Kranjčeviću, iako je „Srpska riječ“ vladi zamjerala što tomu „kuferašu“ u teškoj bolesti daje punu plaću i što ga ne umirovljuje. 18 Op. cit., str. 167. 19 Op. cit., str. 170. 20 Op. cit., str. 170.