Nova Istra

216 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Božidar PETRAČ Matoš. Srbija ima vrle diplomate koji savršeno znaju zastupati srpske interese Pa- šićeve radikalne političke škole. No ako bi Srbija bila nesposobna za ofanzivu, iz- vrsnim strategijskim položajem svojih planina za obranu, poput Crne Gore znatno bi, ako ne spriječila, ono barem otežala bosansku aneksiju. Na kraju, piše Matoš, kad Hrvatska postaje najvažnije „pitanje“ u Monarhiji, gotovo posve osobno, jer mu je nakon šesnaest godina izbivanja Franjo Josip, kako kaže, njegov kralj, uslišio molbu za pomilovanje i dopustio mu da živi u svojoj domovini. Ujedno zahvaljuje dobrim hrvatskim dušama koje ga se sjetiše, ali i svojim prijateljima u Srbiji koji ga bratski primiše unatoč različitim političkim osjećajima i osvjedočenjima. Matoš je, naime, amnestiran sredinom 1908. Drugi Matošev tekst, zapravo putopis Iz Sarajeva 14 , motiviran je posjetom bo- lesnom Kranjčeviću, ali ga zatječe na umoru i nije ga mogao vidjeti. A Kranjčević bijaše jedini pjesnik što sam govoraše kako ga Matoš ni u jednoj prigodi nije ni jednom riječju „opatrnuo“. 15 U putopisu u šeher-Sarajevo Matoš naglašuje kako hrvatstvo Herceg-Bosne natkriljuje i optimističko banovinsko mišljenje. Hrvati su tamo već sada organiziraniji i složniji no ovdje, a svi gotovo starčevićanci; Hrvati anektiranih pokrajina oduvijek su pravaški Hrvati, „Jer se tamo u praksi, naročito u posljednje doba, vidi još očitije no u ostalim hrvatskim zemljama da su srpski državni i hrvatski državni interesi dijametralno oprečni. Zato je danas Sarajevo i Mostar najbolja škola čistog hrvatstva.“ 16 Mnogi dođoše kao naprednjaci, a odoše kao tvrdi starčevićanci. Ivo Pilar, Mihovil Nikolić uvjeriše se da su Hrvati i Srbi, pored posve različite kulture i posve oprečne državne misli, te da nisu isti „narod“. Matoš dalje tvrdi dok je Pešta nas dovela do prosjačkog štapa, dok hrvatski kapital služi Mađarskoj, bosanski se troši za Bosnu, odnosno Austrija nije bosanski novac haračila izvan Bosne. Beč, istina, dira jezik, ali podiže materijalno blagostanje, Mađar dira i jezik i sječe kesu, otima imutak: „to je danas razlika između bečke i peštanske politike, pa ako ćemo o simpatijama, nije teško pogoditi koja strana mi je simpatičnija.“ 17 Ne ulazeći u druge Matoševe dojmove o ljepotama zemlje Bosne i značenju misli o Duvanjskom polju, ne želeći raščlanjivati njegova promišljanja o multietnicitetu i 14 A. G. Matoš, Iz Sarajeva ,„Hrvatsko pravo“, XIV, br. 3892, str. 3-4; br. 3894, str. 1-2; Zagreb, 7. i 10. XI. 1908. SD, XI, Zagreb, 1973., str. 164-172. 15 O tome je pisao kao i o Kranjčevićevu pjesništvu i u esejima U sjeni velikog imena , „Savremenik“, III, br. 12, str. 705-714; Zagreb, prosinac 1908. SD, IV, Zagreb, 1973., str. 248- 260. Za Kranjče- vića ,„Hrvatsko pravo“, XIV, br. 3791, str. 2; br. 3792, str. 3-4; br. 3793, str. 5; Zagreb, 9., 10. i 11. 7. 1908. 16 A. G. Matoš, Iz Sarajeva , SD, XI, str. 164. 17 Op. cit., str. 164-165.