Nova Istra

214 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Božidar PETRAČ važnijima. Matoš je, pišući na francuskom jeziku o jadnim hrvatskim političkim i društenim pitanjima, objavio tekst Lettre de Croatie 8 u kojemu piše teške riječi o tešku stanju svoje nacije: „Nakon austrijskog poraza kod Koeniggrätza sklopila je Hrvatska s Ugarskom famoznu ‘nagodbu’, neku vrst ugovora koji nam u svemu za- jamčuje našu autonomiju, osim u financijskim i vojničkim pitanjima. No ubrzo se, nakon vrlo kratkog vremena, uvidjela sva lažnost mađarskog liberalizma. Robilo nas i pljačkalo punom parom, dok su liberalni organi velikih peštanskih novčara slikali Hrvatsku pred Evropom kao neku ubogu ‘sestru’ koju treba uzdržavati. (...) Unatoč svih formalnih obećanja još uvijek nije Dalmacija sjedinjena s Hrvatskom, a vlada nam, unatoč svemu tomu, nosi groteskni naslov vlade trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. (...) Takovom politikom Hrvati su pod jednim carem podijeljeni u četiri politička tijela. Hrvatska i Slavonija imaju autonomi- ju i šalju nekoliko članova svojega sabora u dvije ugarske kuće. Istra i Dalmacija, odijeljene hrvatskim primorjem, zastupljene su u bečkom Reichsratu i na nesreću služe monarhiji u njezinoj borbi protiv talijanskih iredentista. Bosnom i Hercego- vinom vlada sabljica, dok je nominalno njezin zakoniti suveren još uvijek Njegovo Veličanstvo Sultan, poslije berlinskog ugovora. U Bosni raspiruje Austrija mržnju među pravoslavnima (Srbima) i katoličkim i muslimanskim svijetom (Hrvatima), sve prema lozinci ‘Podijeli i vladaj!’“ 9 Da bi gorko i ironično zaključio: „Srećne li zemlje!“ 10 Pisano je to davno prije aneksije, davno poslije Berlinskog kongresa. U svakom slučaju Matoš izvješćuje francusku javnost o nemogućim hrvatskim poli- tičkim i društvenim prilikama, zapravo nemoguću hrvatsku situaciju, stanje jedne nacije koju ne sve strane vuku interesi velikih sila, Austrije, Ugarske, Turske, isti- na, sile u opadanju, i Italije. Ivo Andrić svojedobno je napisao: „Svakih 50 godina na ovim prostorima pa- metni ušute, budale progovore, a fukara se obogati“. BiH kao da je osuđena na takvu sudbinu. Samo prisjećanje na atentat iz lipnja 1914. i Prvi svjetski rat koji je odnio 10 milijuna žrtava, a donio 20 milijuna ranjenih i obogaljenih ljudi, nedavna prošlost BiH kao i sama situacija u današnjoj Bosni i Hercegovini kao državi ko- jom upravlja međunarodna zajednica i koja je zapravo pod posve određenim pro- tektoratom, dovoljni su razlozi da se izvidi što je i kako je Matoš pisao o toj čudnoj 8 Matos, Lettre de Craotie ,„L’Oeuvre d’Art international“, 6ieme Anneé, N 50; Paris, du 20 Juin au 20 juillet 1903. SD, XV, Zagreb, 1973., str. 57-59. Tragajući za Matoševom suradnjom u francu- skim listovima, Ljubo Wiesner objavio je ovaj članak u „Kritici“ (srpanj-kolovoz 1921.) u izvor- nom obliku, tj. na francuskom jeziku, dok se njegov prijevod pojavio u „Jutarnjem listu“, IX, br. 3160, str. 7; Zagreb, 14. 11. 1920. 9 A. G. Matoš, SD, XV, Zagreb, 1973., str. 310-311. 10 Ibidem.