Nova Istra

212 Božidar PETRAČ, Zagreb MATOŠEVI POGLEDI NA BOSNU I HERCEGOVINU „Jasno je da se i u Matoševo doba s Bosnom i Hercegovinom kalkuliralo, manipuli- ralo i eksperimentiralo na različite načine, u različitim prigodama, na kongresima i konferencijama, kao što se to uostalom čini i danas; jasno je da Matoš sigurno nije uvijek bio u pravu u svojim promišljanjima i političkim pogledima na Bosnu i Hercegovinu i njezino hrvatstvo. Jasno je kad je uvidio kako se njegov model nacije i pravaški odnos prema Bosni i Hercegovini nasukao na etničkim načelom konstitu- tivnom elementu nacije – teritoriju, da je bio spreman prilagoditi pravašku politiku prema srpstvu... Kao demokrat bio je uostalom svjestan mulitetniciteta i multikul- turalnosti Bosne i Hercegovine; bio je politički dovoljno mudar da ocijeni koliko je problem BiH složen, težak, gotovo nerješiv, nerješiv ne samo u onim vremenima, nego i sto godina poslije njegove smrti; no kao Hrvat, pravaški stekliš, zaista nije mogao pojmiti Bosnu i Hercegovinu bez ujedinjenja sa svim hrvatskim zemljama. Zanimljivo, nikada u svojim tekstovima Bosnu zemlju ne nazivlje ‘tamnim vilaje- tom’, ne podcjenjuje njezine vrjednote, njezine ljude, osobito cijeni njezinu ljepotu.“ Naš Matoš znao je govoriti kako nikada nije bio – ako i pravaš staroga kova – „po- litičar zanatom“, 1 no političke procese, politiku i političku geografiju vrlo je dobro poznavao, određene pojavnosti i događaje maestralno je naslućivao i predviđao. Primjerice, Europu koja će „...ulaziti u ekonomski savez koji mora uroditi i save- zom političkim. Društvo i politika – piše Matoš – sve više i više se demokratizuje i pobjeda demokracije u Europi bit će spas svih ugnjetenih i poniženih, pa i naš“. 2 1 A. G. Matoš, Hrvatski nacionalizam ,„Obzor“, LIV, br. 175, str. 1-2; Zagreb, 29. 6. 1913. SD, XVI, Zagreb, 1973., str. 115. 2 A. G. Matoš, Hrvatska misao , „Hrvatsko pravo“, XIII, br. 3631, str. 1; Zagreb, 24. 12. 1907. SD, XV, Zagreb, 1973., str. 168.