Nova Istra

211 Cvijeta PAVLOVIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) možemo kritički jasnije prosuđivati ni savremenog kulturnog našeg života.“ 29 A u komparativnom europskom kontekstu Šenoino djelo ima snage mjeriti se s vrhovima svjetske književnosti: „Samo po onim radovima što se mogu mjeriti velikim europskim mjerilom, naša je književnost – prava književnost i ima prava na egzistenciju. Mažuranić, Preradović, Šenoa i Kranjčević su talenti koji bi bili na čast svakoj svjetskoj literaturi. Po njima smo sve što jesmo .“ 30 Ako je Matoš bio okrutan i otrovan prema mnogim autoritetima svojega doba, spoznaje koje je kontinuirano iznosio o Šenoi dokaz su njegove iznimne sposobnosti da temeljem dubinskoga razumijevanja književnosti prepozna imanentne književne kvalitete. Nakon Matoša tj. „iza Matoša“ g. 1926. Antun Barac objavio je monografiju o Šenoi 31 , a do danas su dakako neke Barčeve analize prevladane. No kad se Matoševi uvidi o Šenoi, mnoštvo rečenica koje je razasuo kroz svoje naslove od Iverja i Novog iverja preko tragedije Malo pa ništa do ogleda i primjerice priloga „O hrvatskoj književnosti“, promotre komparativno, dolazimo do gotovo znanstveno-fantastične spoznaje da je Matošev stav o Šenoi i argumentiranje toga stava nama potpuno suvremeno, aktualno, održivo i uvjerljivo po svim kriterijma suvremenih spoznaja o teoriji i povijesti književnosti. 32 Zahvaljujući tim uvidima možemo potvrditi: i Matoš i Šenoa naši su suvremenici. 29 Antun Gustav Matoš: ibid. – Naša književna kriza , str. 197. 30 Antun Gustav Matoš: Sabrana djela, sv. VII , op. cit., bilješka 19 – Literarna kriza , str. 50. 31 Antun Barac: August Šenoa , Zagreb 1926. 32 V. npr. Sibila Petlevski: Anakronizmi i avangardizmi hrvatske dramske moderne , „Dani hvarskog kazališta“, sv. XXVIII. Književnost i kazalište hrvatske moderne – bilanca stoljeća II. , Hrvatska aka- demija znanosti i umjetnosti, Književni krug, Zagreb – Split, 2002., str. 96-107. i dr.