Nova Istra

204 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Cvijeta PAVLOVIĆ smotra“, knj. III, str. 358, 1907.). 2 Dakle, mnogo se prašine diglo oko Šenoe „iza Šenoe“ (nakon njegove smrti), a nakon izlaska knjige Iza Šenoe . Tako je, bez obzira na kvalitetu i rezultate ra- sprave, Šeona nedvojbeno ustanovljen kao znak jedne epohe kojoj se granice jasno razabiru. No i prije te u kulturnoj javnosti uzburkane pa i uvrjedljive diskusije, Matoš je u siječnju 1907. u istoj „Hrvatskoj smotri“ 3 objavio prilog August Šenoa sa znako- vitim podnaslovom: K zaboravljenom jubileju pjesnikovu . Pravodobno reagirajući, jer se dana 13. prosinca 1906. bilo navršilo dvadeset i pet godina od smrti Au- gusta Šenoe, Matoš upozoruje na opasnost od zaborava i sprječava ga tekstom in memoriam . U njemu Matoš gradi Šenoin status po nacionalnoj i lokalpatriotskoj paradigmi Šenoina javnog djelovanja. Hrvatska i Zagreb prvi su motivi koji Šenou po Matošu čine prepoznatljivim piscem koji je zavrijedio ući u vječnost književne slave. Šenoina nacionalna i lokal- patriotska paradigma korespondira s Matoševim nadahnućem te nije slučajno da je na prvome mjestu u tekstu istaknuo one elemente koji odgovaraju Matoševu i fikcijskom i fakcijskom subjektu. Premda je zatomio vlastita opredjeljenja i odlike vlastitoga stvaralaštva, koje se također nadahnjivalo nacionalnim i lokalpartiot- skim motivima, Matoš je Šenoin značaj počeo graditi ističući na prvome mjestu „elemente prepoznavanja “. U tekstu slijedi usporedba Šenoe s IvanomKrstiteljemTkalčićem (1840.-1905.), prebendarom zagrebačke stolne crkve, povjesničarom grada Zagreba, iz koje je ra- zvidno Matoševo dobro snalaženje u teorijama i praksi znanosti i umjetnosti : usporedba Tkalčićeva i Šenoina rada i zaslugâ ujedno je prostor za razlikovanje povjesničara s jedne i književnika-umjetnika s druge strane: jedan je „historijskom motikom u ruci kopao“, drugi je „išao za njim srcem i fantazijom“; Tkalčić je raz- graničio povijesne prostore, Šenoa je u njima oživio likove i slike. „Rad i pjesma, historija i roman, kamenje i život.“ 4 Iz toga je navoda razvidno Matoševo poimanje književnosti kao kreacije: pjesma, roman, život, nasuprot kopanju, motici, kame- nju (kao metaforama). Matoš ponavlja latinsku izreku saxa loquuntur , koja mu da- kako odgovara u usporedbi Tkalčića i Šenoe; no čak i kad se radi samo o figuri, o 2 Antun Gustav Matoš: Sabrana djela, svezak IV. Vidici i putovi. Naši ljudi i krajevi , ur. Dragutin Tadijanović, JAZU, Liber/Mladost, Zagreb, 1973., str. 410-411. 3 Antun Gustav Matoš: August Šenoa , „Hrvatska smotra“, II, knj. II, str. 35-36, Zagreb, siječanj 1907., u: Antun Gustav Matoš: Sabrana djela, sv. VI. O Hrvatskoj književnosti (1898-1909 ), ur. Nedjeljko Mihanović, JAZU, Liber/Mladost, Zagreb, 1973., str. 121-122 i 257-259. 4 August Šenoa: Sabrana djela, sv. VI. O Hrvatskoj književnosti (1898-1909 ), ur. Nedjeljko Mihano- vić, JAZU, Liber/Mladost, Zagreb, 1973., str. 121.