Nova Istra

203 Cvijeta PAVLOVIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) zrelosti omogućili da ne prihvaćam idealiziranje i hiperboliziranje djela Miroslava Krleže, tako ni Matoš nije izgradio a priori udivljujuć odnos prema Augustu Šenoi. Poznat po oštrini i jetkosti jezika i pera, Matoš je međutim aktivno sudjelovao u procesu kanonizacije djela i lika Augusta Šenoe, kakav je ostao prisutan i do danas, u XXI. stoljeću. Ovo se istraživanje uvelike oslanja na istraživanja Vinka Brešića, a poglavito na knjigu Dragi naš Šenoa 1 , koja je postavila temelje za proučavanje procesa Šenoine kanonizacije te je izmeđuostaloga iznijela Bibliografijumemoarskih zapisa oAugustu Šenoi, iz koje je razvidno do koje je mjere Šenoa ostao prisutan u kulturnom pamćenju pa i u procesu Matoševe izobrazbe i književno-kulturnoga sazrijevanja: 1881. g. posmrtno o Šenoi pišu Dragutin Hirc i Ivan Milčetić, 1882. Josip Starè, Vjekoslav Livadić i Franjo Marković, 1886. Vjekoslav Homotarić, 1899. skriven inicijalima M. Z., 1906. Bude Budisavljević, 1912. Antonija Kassowitz-Cvijić. U tom su nizu vrlo značajne osobe kulturnoga života Bude Budisavljević, Antonija Kassowitz-Cvijić i iznad svih Franjo Marković pa se njihova imena često nalaze u Matoševim zapisima. Između objavaka M. Z.-a i Bude Budisavljevića, od 1900. do 1906. g. pojavili su se za ovu temu zanimljivi radovi Milana Marjanovića (1879.- ‑1955.), na koje je pak reagirao A. G. Matoš. Na taj se način Matoš svrstao u niz autora između Bude Budisavljevića i Antonije Kassowitz-Cvijić, koji su sudjelovali u afirmaciji Šenoe kao književnoga klasika, tj. dijela nacionalnoga pamćenja i identiteta. Milan Marjanović bio je objavio prvi svoj članak o Matošu u „Svjetlu“ 1900. g. pod naslovom A. G. Matoš, Portret . U članku o knjizi Ivana Cankara Za narodov blagor , u „Brankovu kolu“ 1901. g., ponovno je Marjanović pisao i o Matošu. Kad je Marjanović objavio u tri tečaja kalendara Svačić (za 1905., 1906. i 1907.) rad Iza Šenoe , osvrnuo se na nj Jovan Hranilović u „Glasu Matice hrvatske“ pod naslovom Nekrolog hrvatskoj „modernoj“ . Marjanović mu je pod istim naslovom odgovorio u „Savremeniku“ 1906. (knj. II, br. 6, str. 440; taj je članak pretiskan u „Hrvatskoj književnoj kritici“, sv. III: Milan Marjanović, Matica hrvatska, Zagreb, 1950.). A kad je u izdanju Hrvatske knjižarnice u Zadru izašla knjiga Iza Šenoe. Četvrt vijeka hrvatske književnosti (1906., 198 str.), o njoj su ocjene napisali IvanKrnic („Narodne novine“, br. 106/7, 1907.), A. G. Matoš („Hrvatska smotra“, knj. II, br. 1 i 2, 1907.) i Vladimir Lunaček („Savremenik“, II, br. 7, 8 i 9, 1907.). Na te se ocjene osvrnuo Marjanović raspravom Tri ocjene u „Savremeniku“ (II, br. 10 i 11, listopad i studeni 1907.), a Matoš mu je odgovorio člankom Polemičar M. Marjanović („Hrvatska 1 Vinko Brešić: Dragi naš Šenoa , Međunarodni slavistički centar Republike Hrvatske, Zagreb, 1992.