Nova Istra

198 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Antun PAVEŠKOVIĆ dića.11 U radu „pretovarenu“ obiljem teorijskih referenci, Helena Sablić Tomić svr- stava Matoševu autobiografiju u autodijegetsku prozu, obdarujući nas tako posve nekontekstualiziranim podatkom 12 . U nevelikom, ali iscrpnu radu Sibile Petlevski Anakronizmi i avangardizmi hrvat- ske dramske moderne Matoš zauzima važno mjesto u dijelu rasprave o terminološ- kim dvojbama. Naglašava se, ali i propituje, njegovo transhistorijsko shvaćanje mo- derniteta. 13 Nije prigoda za temeljniju elaboraciju ovoga značajna rada, no mora se naglasiti da je kolegica prva metodološki uočila anticipatorsku pozicijuMatoševu ne samo u području književne prakse, nego i u prostoru teorije. 14 Baveći se imaginari- jemMediterana, Branka Brlenić-Vujić slično tretira Matoševe teorijske predilekcije, ali ne ulazi u potanji opis ili raščlambu. 15 Nešto prostora Matošu je posvetio i Goran Rem u studiji Hrvatska književnost u Slavoniji na prijelazu 19. u 20. stoljeće . Možda je pokoja njegova primjedba i svrhovita, ali ih zasjenjuje nezasitna stilotvorna strast: „traganje za estetičkim zgusnućem svoju će sažetnicu naći“,„gradirana slikovna sofi- stikacija i tajanstvenost“, „snimateljsko lutanje“ 16 i kao vrhunac: „Matošu, međutim, slavonsko-srijemski prostor uglavnom predstavlja nacionalno reprojicirano polje, obrađeno nadom u pokrajinsku autentičnu vitalnost. Zapušteno polje koje usprkos razgovoru dominantnog poljodjelstva, vitalno obnavlja svoju razliku.“ 17 Od radova čiji je temeljni istraživački interes isključivo Matošev opus, prvi po redu jest ogled Branke Brlenić-Vujić Matošev fin de siècle . U ogledu pokadšto op- terećenom brojnim i mjestimično preopširnim citatima, ali i stilskim piruetama, odmah na početku upada u oči rečenica: „U Matoševim fragmentima iz Dojmova s pariške izložbe slijedim s jedne strane uzmak u panesteticizam i estetizaciju prostora s amblematikom i ikonografijom secesionističke dekorativnosti, a s druge strane taj 11 MilovanTatarin, Novelistika Branimira Livadića , Dani hvarskog kazališta, 27, Zagreb-Split, 2001., 313. 12 Helena Sablić Tomić, Naratološke osobine autobiografije u razdoblju hrvatske moderne , Dani hvar- skog kazališta, 28, Zagreb-Split, 2002., 86. U kontekstu njena istraživanja, podatak možda i jest relevantan, no ostaje pitanje čemu služi konstatacija da je Matoševa autobiografija pisana autodi- jegetski? 13 Sibila Petlevski, Anakronizmi i avangardizmi hrvatske dramske moderne , Dani hvarskog kazališta, 28, Zagreb-Split, 2002., 100-101. 14 U ovako gruboj binarnoj podjeli recepcije Matoša uvijek ima mjesta i potrebe za potpodjelama pak ovaj rad spada u podgrupu koja se Matošem bavi količinski marginalno, ali ne i usput. 15 Branka Brlenić-Vujić, Imaginarij Mediterana – književna moderna na prijelazu stoljeća , Dani hvar- skog kazališta, 28, Zagreb-Split, 2002., 205, 212. 16 Goran Rem, Hrvatska književnost u Slavoniji na prijelazu 19. u 20. stoljeće , Dani hvarskog kazališta, 28, Zagreb-Split, 2002., 221. 17 N. dj., 222.