Nova Istra

197 Antun PAVEŠKOVIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) ovjerovio je kao moguće potentan pjesnički izričaj. U tom smislu ne zvuči mi sasvim plauzibilnom ni Pavličićeva tvrdnja o dijalektu kao potrazi za prirodnošću pjesnič- koga jezika. 4 Za neke druge pjesnike moderne ta je tvrdnja možda i aktualna. U Matoševu slučaju tu bi trebalo uračunati ljepotu, ne nužno i pastoralno-estetsku narav samog idioma te ne na zadnjemu mjestu i potvrdu identiteta. Drugi Pavličićev sintetski rad na ovu temu, godinu dana kasnije, Što je danas hrvatska moderna? spo- minje Žmegačevu konstataciju o utjecaju impresionizma u Matoševim tekstovima, a dotiče se i Matoševih kritičarskih opaski o Janku Poliću Kamovu. 5 U svom radu te godine Matoša posve marginalno spominje i Dunja Fališevac6, kao i neki drugi auktori. U kraćem ogledu Hrvatski modernisti u Dnevniku Blagoja Berse Nedjeljko Fa- brio bez komentara navodi Bersinu dnevničku bilješku o Matoševoj smrti. 7 Ljerka Schiffler u studiji Završnica epohe: prema ideji izgradnje nacionalne filozofije citira Matoševe argumente o europeizmu nacionalne kulture kao njene istinske potvrde i vrijednosti. 8 Za razliku od nekih drugih auktora, ona Matošev skepticizam spram imaginarnog europeizma ne tretira negativno, nego kao uravnotežen pristup izme- đu pohvale i zazora. Važnost Matoševa statusa neizravno potvrđuje Miroslav Šicel u članku Domjanićeva štokavska poezija u kontekstu njegovih Razmišljanja i zapisa , kon- statirajući da su Matoševe paušalne ocjene Domjanićeva štokavskog opusa uglav- nom varirali svi kasniji interpreti. 9 Očito je, dakle, da Matoš, bio u pravu ili ne, ima status gotovo neupitna arbitra. Zoran Kravar u članku o Vojnoviću 10 koristi svoj kasnije uobičajen repertoar označnica AGM-a: antimodernistička preduvjerenja, nacionalizam pravaškoga tipa, prošlost koju Matoš mobilizira protiv sadašnjosti. Na Matoša se usput poziva i Milovan Tatarin pišući o novelistici Branimira Liva- 4 P. Pavličić, n. dj., 30. 5 Pavao Pavličić, Što je danas hrvatska moderna? , Dani hvarskog kazališta, 28, Zagreb-Split, 2002., 10. 6 „O Vidriću su na početku dvadesetoga stoljeća pisali relevantno M. Marjanović, A. G. Matoš, J. Dučić, D. Mitrinović, N. Polić, A. B. Šimić i mnogi drugi.“ Dunja Fališevac, Baladeskne pjesme Vla- dimira Vidrića , Dani hvarskog kazališta, 28, Zagreb-Split, 2002., 27. Poslije tek spominje Matoša kao tvorca nekoliko balada, n. dj., 45. 7 Nedjeljko Fabrio, Hrvatski modernisti u Dnevniku Blagoja Berse , Dani hvarskog kazališta, 27, Za- greb-Split, 2001., 51. 8 Ljerka Schiffler, Završnica epohe: prema ideji izgradnje nacionalne filozofije , Dani hvarskog kazališta, 27, Zagreb-Split, 2001., 70-71. 9 Miroslav Šicel, Domjanićeva štokavska poezija u kontekstu njegovih Razmišljanja i zapisa , Dani hvar- skog kazališta, 27, Zagreb-Split, 2001., 132. 10 Zoran Kravar, Nostalgija i utopija u Iva Vojnovića , Dani hvarskog kazališta, 27, Zagreb-Split, 2001., 141.