Nova Istra

195 Antun PAVEŠKOVIĆ, Zagreb MATOŠ NA HVARU „Krležu bismo mogli nazvati internacionalistom i eurofobom, Matoša pak nacionalistom i eurofilom. Dva autodidakta, izvrsno ekstenzivno obavije- šteni, ali i površni i nepouzdani u erudiciji, to je, zapravo, slika hrvatske književnosti dvadesetoga stoljeća.“ Da su Matoš i Krleža neprijeporni temeljci suvremene hrvatske književnosti možda je i nehotice najbolje dokazao Radovan Ivšić u svome osječkom predavanju odre- divši jednoga lučonošom, a drugoga, recimo slikovito – latinskom inačicom istog imena s antipodnim značenjem. Zanimljivo, slijedom Ivšićeva iskaza, Krležu bismo mogli nazvati internacionalistom i eurofobom, Matoša pak nacionalistom i eurofi- lom. Dva autodidakta, izvrsno ekstenzivno obaviješteni, ali i površni i nepouzdani u erudiciji, to je, zapravo, slika hrvatske književnosti dvadesetoga stoljeća. Nerijetko amaterske, nespravne prepoznati prave vrijednosti, u vječnom grču da bijelom svije- tu dokaže vlastitu svjetskost. U kulturnoj javnosti krajnje arbitrarne strukture kakva je hrvatska, rijetki su fenomeni duga trajanja. Simpoziji, ako se nisu ugasili nakon nekoliko sesija, prilika su da se oko neke teme okupi znanstvena i stručna javnost, strukturira istraživanje, organizira sustav mišljenja. Među njima osobito mjesto du- gotrajnim prisustvom i temeljitošću tema zauzimaju Dani hvarskog kazališta. To je dovoljan razlog da istražimo jedan, ali paradigmatičan, segment recepcije Matoša, propitivanjem pojave njegova lika i djela u kontekstu Dana.