Nova Istra

194 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Ivica MATIČEVIĆ i izričito učinio u predgovoru knjige Vidici i putovi 1907., u njegov je pogled itekako bilo ugrađeno i iskustvo što ga je taložio na pozadini svoga odnosa s Maticom hr- vatskom: „Izdavati knjigu u času kada sam u svađi gotovo sa svim našim novinama i pozvanim i nepozvanim recenzentima, nije baš probitačno. Što ćemo! Ja nisam praktičan, i da to jesam, ne bih bio hrvatski književnik. Živući izvan naših koterija literarnih i političkih, sasvim je prirodno što sam im bijela vrana, jer one progone sve što je individualno i izolovano. Kod nas se slobodan književnik može zamisliti samo kao čovjek s rentom. I najnezavisnija književnost je kod nas strančarska.“ 15 Dug je put od ironičnog samoproglašenja neradnikomMatice hrvatske do aktualne Matičine nagrade za književnu i umjetničku kritiku koja nosi njegovo ime. A što bi Matoš mislio o današnjoj Matici hrvatskoj i današnjem Društvu hrvatskih književ- nika, o hrvatskoj kulturi, politici i strankama...? Jedno je sigurno: ne bi šutio – ono što bi mislio, to bi i rekao. 15 A. G. Matoš, Čitaocu , predg. u: Vidici i putovi. Eseji i impresije , Nakladna knjižara Lav. Kleina, Zagreb, 1907.