Nova Istra

193 Ivica MATIČEVIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) obzira na to što mu odbornici nisu htjeli primiti njegove Priče za objavu, i što su mu potpore odbijene, i dalje pomagati „Maticu Gj. Arnolda i A. Radića (!, op. a.), ali Maticu Milobara i Lisičara napasti ću onako otvoreno, kako je ona prama meni bila jezuitska i dubrovačka“. Uporne i uglavnom dosljedne kritike na račun rada i ponašanja Matičine Uprave trajale su od dolaska u Beograd 1904. i nakon propasti Vienca (koji je za Matoša bio „barometar hrvatske duše“), da bi se pojačale za i na- kon polemike s Bazalom te kulminirale u izričitim osudama dogovora i okolnosti pomirbe između DHK i MH 1909. i smjene na predsjedničkom mjestu Arnold/ /Kučera. 12 Nepomirljivost, upornost i trajnost njegova kritičkog, ironičnog, sati- ričkog i nerijetko omalovažavajućeg jezika spram Matičinih dužnosnika i načina djelovanja Matičine uprave, posljedovali su činjenicom da Matošu za života, a i još dugo nakon smrti, u Matici nije objavljena samostalna knjiga (tek 1952.), da Matoš nije primljen u Matičino članstvo iako je izrazio želju da postane radnikom i da na sjednici Uprave održanoj 19. ožujka 1914., dva dana nakon smrti, a i na sjednicama poslije, službeno nije izražena žal za umrlim piscem, da njegovoj obitelji nije upuće- na sućut s toga mjesta, odnosno da je na toj sjednici samo uzgred spomenuto kako su na pokopu bili predsjednik Kučera te odbornici Dane Gruber i Josip Pasarić. U ožujku 1924., a jednako tako i dalje, Matoševa obljetnica nije ni spomenuta, sve do 1954. kada je osnovan odbor za obilježavanje 40. obljetnice smrti i kada je D. Tadi- janović priredio uopće prvu Matoševu knjigu pjesama u Matici, objavljenu u nizu Hrvatski pjesnici. 13 U Matoševu kritičkom obzoru živjela je praslika Matičina rada iz 19. stoljeća i prilike književnoga života što ga je stvarao i zrcalio časopis Vienac , koji je izdizao hrvatsku sredinu na europsku razinu, i u kojem je, uostalom, i sam objavio svoj prvi književni rad kao 19-godišnjak. 14 Sada je u Matici nalazio samo nered, problema- tične ljude, negativnu selekciju, vladavinu strančarskih i osobnih interesa. Kada je pisao o svome položaju u tadašnjoj hrvatskoj književnosti, kao što je to programski 12 A. G. Matoš, Naša književna kriza ,„Narodne novine“, LXXV/1909., br. 65 (20. III.), str. 1-2. 13 Prva je samostalna Matoševa knjiga objavljena uMatici hrvatskoj 1952. u ediciji Hrvatska književ- na kritika, knj. VI. Bile su to, dakako, njegove književe kritike i eseji, a priredio ih je M. Matković. Prvu samostalnu pjesničku knjigu priredio je 1954. D. Tadijanović pod naslovom Izabrane pjesme u ediciji Hrvatski pjesnici, s pogovorm J. Kaštelana. Slijede u Maloj knjižnici 1964. Pripovijetke i eseji u izboru i s pogovorom N. Pavičić-Spalatin. U ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti izbor iz Matoševa opusa objavljen je u tri sveska 1967. (knj. 64, 65, 66), priređivača D. Tadijanovića i M. Matkovića. Putopise je priredio D. Horvatić 1987. u Nakladnome zavodu Matice hrvatske 1987. pod naslovom Lijepa naša domovina i drugi putopisi . Konačno, nakon obnove Matičina rada, 1996. izabrane pjesme u Biblioteci Parnas priredio je I. Frangeš, dok je 2013.-2014. u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti četiri sveska izabranih djela priredio M. Šicel. 14 A. G. Matoš, Za Vienac ,„Obzor“, XLIV/1903., br. 284 (12. XII.), str. 2.