Nova Istra

317 Božidar PETRAČ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI djelovanjem, iznimnim naporima neumorno radeći na propagiranju hrvatske kul- ture – u Nizetea najprije u ratnom nevremenu među talijanskim ljubiteljima pera i duha, gdje je obavljao dužnost izaslanika za kulturne veze pri hrvatskom poslanstvu u Rimu, zatim je 1943. premješten u konzulat u Prag, da bi od 1945. do 1950. živio u Münchenu, u Njemačkoj, i najposlije u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je u Chicagu surađivao u tjedniku„Danica“ koju su izdavali hrvatski franjevci herce- govačke provincije. Od 1951. do 1981. surađivao je u Nikolićevoj „Hrvatskoj reviji“; g. 1953. sudjelovao je u osnivanju Hrvatske akademije u Americi, čiji je bio član. Godine 1968. postao je članom Uredničkog odbora godišnjaka„Journal of Croatian Studies“, da bi 1980. postao predsjednik ZIRAL-a (Zajednice izdanja „Ranjeni la- bud“), nakladničke kuće, osnovane u Europi, a poslije joj je sjedište bilo premješteno u Ameriku (Chicago) i Kanadu (Norval). Nizeteo se našao u Italiji već kao priznati i poznati hrvatski pjesnik i pripovjedač, zaljubljenik u talijansku, francusku i španjolsku književnost, no u prvom redu kao talijanist, veliki ljubitelj talijanske književnosti i kulture. Ne ću posebno spominja- ti njegove beletrističke prinose, pjesničke i prozne, to će, dostojno čovjeka njegove reputacije, učiniti naši kolege koji su Nizeteovoj 100. obljetnici rođenja u njegovu rodnom Zadru, za Filoloških dana Zadarskoga sveučilišta, posvetili primjerenu po- zornost. 3 Hvala im na tom hommageu kao i na sudjelovanju u programu Društvu hrvatskih književnika, kada smo u Zagrebu, gdje je Nizeteo studirao pravo, gdje je živio i objavio prve knjige, gdje je surađivao u različitim novinama i časopsima, posebice u Matičinoj „Hrvatskoj reviji“, obilježili njegovu 100. obljetnicu rođenja. Velika mi je bila želja da se toga velikoga i samozatajnoga čovjeka prisjetimo, koliko u rođenu gradu Zadru, toliko i u hrvatskoj prijestolnici u koju se 1996. vra- tio i u kojoj je, poslije smrti 4. travnja 2000. u Krapini, našao vječno počivalište na zagrebačkom Mirogoju. Sâm romanist, duboko sam bio iznenađen nevelikim, ali reprezentativnim prevo- dilačkim radomAntuna Nizetea, osobito s talijanskoga jezika, ali i njegovim esejima koje je posvetio velikim imenima talijanske literature. Zajedno s OlinkomDelorkom (i on je preminuo 2000.) uređuje i objavljuje u Zabavnoj biblioteci Nikole Andrića 1939. kao 600. knjigu spomenute edicije Talijansku liriku , dakako u hrvatskim prije- vodima, knjigu koja i danas može služiti kao vademecum svakomu imalo obrazovanu čitatelju i ljubitelju dobre poezije. Kao urednici, uspjeli su okupiti zaista ponajbolje dotadašnje hrvatske prevoditelje: Milana Begovića, Vladimira Čerinu, Mirka Dea- novića, Stjepka Ilijića, Mihovila Kombola, Vinka Lozovinu, Ivana Mažuranića, Ora- cija Mažibradića, Sibu Miličića, Vladimira Nazora, Milana Pavelića, Antu Petravića, 3 Riječ je o prof. dr. Ivanu J. Boškoviću, prof. dr. Josipu Liscu i prof. dr. Cvjetku Milanji.