Nova Istra

318 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Božidar PETRAČ Petra Preradovića, Antu Tresića Pavičića, Viktora Vidu i Stanka Vraza. Dakako, i sami urednici preveli su određene talijanske pjesnike. Nizeteo je u svoj traduktorski dio uvrstio pjesme Lorenza de’ Medicija Tako ljubezno zove moja draga ( Sì dolcemente la mia donna chiama ), Angela Poliziana Ljubavni pogled ( Un amoroso sguardo ), Mi- chelangela Buonarrotija Živim od moje smrti ( Vivo della mia morte ), čiju je poeziju preveo vrijedni Mate Maras, Torquata Tassa Epigram ( Un’ ape esser vorrei ), Ottavija Rinuccinija Pustite me umrijeti ( Lasciate mi morire ), Giuseppea Parinija Ali se noć pokorava ( Ma la notte segue ), Uga Foscola Plesačica ( Spesso per altre età, se l’idioma ), Giacoma Leopardija Blagdansko veče ( La sera del dì di festa ), Gabrielea D’Annunzija Riječ ( La parola ) i Ferrara ( La città del silenzio ), Angiola Silvia Novara Mila si mi ( Cara mi sei ), Filippa Tommasa Marinettija Osuđeni jedrenjak ( Il veliero condannato ), Vicenza Cardarellija Ljubav ( Amore ), dvije pjesme Giuseppea Ungarettija Gdje je svjetlo ( Dove la luce ) i Prokletstvo ( Dannazione ) te pjesmu Eugenija Montalea Pupavac ( Upupa ). Dakle, prepjevima je obuhvatio pjesnike od petnaestoga do dvadesetoga stoljeća. U Napomeni urednici su posebno istaknuli kako su željeli da u antologiji bude zastupljen što veći broj prevodilaca, od najstarijih do mlađih, a pri tomu glavna stvar koja je rukovodila njihovim izborom bila je kako je i što tko prevodio, iako su ih osim tih estetskih, pa i kulturno-povijesnih, vodili i drugi razlozi. U svakom slučaju, Delorko i Nizeteo ponudili su hrvatskoj kulturnoj javnosti antologijski pregled tali- janske lirike od velikoga Asižanina, sv. Franje, do Eugenija Montalea. 4 Antun Nizeteo je među prvima, ako ne i prvi u nas, hrvatsku javnost upozorio na velikoga talijanskoga modernista, prozaika Itala Sveva – najprije u tadašnjim zagrebačkim „Književnim novinama“ iz 1930, a zatim i većim tekstom Italo Svevo – životne i književne peripetije talijanskog romanopisca u „Obzoru“ od 14. prosinca 1934. Iz teksta je jasno vidljivo kako je bio u kontaktu sa Svevovom udovicom i kako se s njom dopisivao, da bi se 1935., također u Zabavnoj biblioteci Nikole Andrića, pojavio Nizeteov prijevod Svevova romana Senilità, romana modernoga senzibili- teta, romana iz 1898., u njegovu prijevodu prevedena pod naslovom Mlada starost . Osim toga, Nizeteo je pisao o Umbertu Sabi, Bertu Ricciju, Robertu Papiju, Pie- tru Mignosiju, Emiliju Cecchiju, Eugeniju d’Orsu, Ungarettiju; predstavio je Pa- pinijevu knjigu o Danteu, Saagreovu knjigu o Mazziniju, knjigu Marija Dell’Isole o Carducciju; recenzirao je Novellijevu knjigu o Novoj talijanskoj religioznoj poeziji i Antologiju novije hrvatske lirike Luigija Salvinija iz 1942. No, najvažnijom studi- 4 Talijanska lirika . Uredili O. Delorko i A. Nizeteo. Predgovor napisao dr. P. Mix, lektor za talijansku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Naklada Zaklade Tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1939. Kolo L. Knjiga 600. Str. 167-168. Knjiga sadrži i bilješke o uvrštenim pjesnicima kao i objašnjenja o pojednim pjesmama.