Nova Istra

311 Tamara BAKRAN STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI su nova otkrića, znanost i tehnologija u punomnaponu.Međutim, preobrazba iz idea- lističkog, ponekad čak i fatalističkog, u racionalističko nije laka. Pamuk istočnjačku svijest 17. st., za razliku od zapadnjačke, prikazuje praznovjernom i povodljivom; od Sultana kojem služi Hodža, a kojeg zanimaju proročanstva, gatanja, tumačenje snova i koji ponekad djeluje u skladu s tim tumačenjima, do Hodžine neustrašivosti pred smrću koja proizlazi iz uvjerenja da je se pravedni ne boje. Hodža se isprva opire fascinaciji Zapadom. On dogmatski, fanatično traži potvrdu sebe pomoću nijekanja drugoga, ali će se, naposljetku, ipak prikloniti Za- padu za kojim, zapravo, žudi od početka. Zapad je Hodži sinonim za spoznaju i sa- mospoznaju do kojih ne može doći zato što je nesposoban suočiti se s vlastitim ne- dostacima. To ga frustrira i istovremeno podčinjava Mlečaninu koji bez problema, čak i sa zadovoljstvom, piše o svojim„grijesima“. Zbog toga Hodža počinje vjerovati da Europljani imaju „tajnu spoznaje“ ili kako to zapisuje Paul Berman: „Tu je prisutno i psihološko istraživanje Zapada. Hodža dolazi na pomisao da različitost između Zapada i Istoka sadrži nešto više od tehničkog ili znanstvenog znanja – možda drugačiju svijest o identitetu, vrste samospoznaje koje su nepoznate Istoku, možda svijest o grijehu i sramu“. 23 Za Hodžu je promatranje u zrcalu znak slabosti pa tako zrcalo postaje jedan od ključnih elemenata kulturnih razlika među civilizacijama. „‘Hoćeš, dakle, reći da se od jutra do mraka gledaju u zrcalu?’ Prvi se put rugao mojoj zemlji i onome što sam ostavio iza sebe.“ 24 Premda prezire gledanje u zrca1u kao odraz slabosti ili taštine, Hodža vje- ruje da zrcalo, poput magičnog predmeta, otkriva tajnu koja je njemu skrivena, koju on u zrcalu ne može pronaći. Slutnja da Mlečanin ima nešto što on silno želi, uvećava Hodžinu mržnju, ali i divljenje prema njemu, tj. prema Europi koju Mlečanin utje- lovljuje. Hodža postaje agresivan, zao i ljubomoran. Opis Hodžinih raspoloženja i njegov odnos prema Mlečaninu podsjeća na Girardov triangularan model žudnje. Hodža će u ovom slučaju biti subjekt koji žudi za objektom tj. spoznajom/sa- mospoznajom, a medijator je Mlečanin koji već posjeduje spomenuti žuđeni objekt i time uvećava njegovu vrijednost. Spoznaja/samospoznaja postaje intrigantnija, žuđenija, upravo zato što je, prema Hodžinu shvaćanju, zapadnjačka svijest može postići, a istočnjačka ne. Tako će gospodar željeti sve što ima njegov rob, željet će biti poput njega. 23 Berman, P. Young Turk / The New Republic, September 9, 1991., str. 38:„There is the psychological exploration of the West. Hoja conceives the notion that Western difference from the East consists of something deeper than tecnical or scientific knowledge – possibly a different sense of identity, a species of selfknowledge that is unknown in the East, possibly a consciousness of sin and shame“. 24 Pamuk, O. Bijeli zamak . Zagreb: Vukovič&Runjić, 2001., str. 72.