Nova Istra

309 Tamara BAKRAN STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Mlečanina će do ponovne integracije, skladna sjedinjenja kao konačna ishoda, dovesti dugogodišnje samoproučavanje.On, naime, sjedi sučeliceHodži dvadeset godi- na, kao pred zrcalom. Hodža je Mlečaninov odraz koji za njega ima samospoznajnu funkciju o čemu govori i Rank: „Posebno nam je zanimljiv ostatak motiva zrcala, koji ukazuje na unutarnje značenje dvojnika.“ 12 U Mlečaninovu slučaju podjela je zapravo dihotomija čiji su članovi opozicijski: gospodar-rob, sadist-mazohist, prijatelj-neprijatelj itd., a njihovi će odnosi biti u znaku ambivalencije. Rogers u po- glavlju „Putevi ambivalencije“ navodi: „Složena je osoba, koja je shvaćena kao komponentne osobe, uvijek objekt ljubavi, u uvriježenom smislu toga izraza u psihoanalizi. Točnije, on je uvijek objekt ljubavi i mržnje, objekt proturječnih emocija, toliko snažnih, da nestabilni promatrač ne može podnijeti tjeskobu koja iz toga proistječe“. 13 Odnos Mlečanina prema Hodži ambivalentan je, ali će se, naposljetku, ipak svesti samo na ljubav („Volio sam Ga“ 14 ), što ne čudi ako polazimo od pretpostavke da je narcizam 15 sastavni element udvajanja podjelom, kako tvrdi Rogers. Analizirajući Poeovu priču „William Wilson“, Rank također primjećuje: „Usprkos ovoj jezovitoj imitaciji, glavni je lik nesposoban mrziti svoju kopiju.“ 16 , a Rogers potvrđuje: „Općenito govoreći, dvojnici su u dobrim međusobnim odnosima.“ 17 Upravo zbog te ljubavi Mlečaninov je odnos s dvojnikom, iako isprva mučan, u biti prožet užit- kom koji na kraju potpuno zasjenjuje težinu njihova suživota. „Tu i tamo, kako bih ga podsjetio našeg nekadašnjega sretnog zajedničkog života, rekao bih mu da je došlo vrijeme da opet zajedno sjednemo za sto1.“ 18 Baš kao što objašnjava Rogers: „Budući da uključuje ulaganje libida u ego, narcizam je uvijek, na neki način, ugo- 12 Rank, O. The Double: a psychoanalytical study , prijevod Harry Tucker, Jr. London: Maresfield Library, 1989. [1925.], str. 17: „Especially interesting to us is a remnant of the mirror-motif, poinitng to the inner significance of the double“. 13 Rogers, R. A psychoanalytic study of the double in literature. Detroit:Wayne State University Press, 1970., str. 109:„The composite person who is perceived as component persons is always a love object in the usual sense of that phrase in psychoanalysis. More accurately he is a love-hate object, the object of conflicting emotions so powerful that the unstable perceiver cannot tolerate the resultant anxiety“. 14 Pamuk, O. Bijeli zamak . Zagreb: Vuković&Runjić, 2001., str. 194. 15 Ibid., str. 18: „Narcizam paradoksalno uk1jučuje odnos, odnos sebe prema sebi u kojem je drugo ‘ja’ smatrano drugom osobom“. 16 Rank, O. The Double: a psychoanalytical study , prijevod Harry Tucker, Jr. London: MaresfieId Library, 1989. [1925.], str. 25:„Despite this uncanny imitation, the main character is incapable of hating his counterpart“. 17 Rogers, R. A psychoanalytic study of the double in literature. Detroit:Wayne State University Press, 1970., str. 60:„Generally speaking, doubles are on good terms with each other...“ 18 Pamuk, O. Bijeli zamak . Zagreb: Vuković&Runjić, 2001., str. 126.